Uprkos brojnim svjedočanstvima, forenzičkim dokazima, nalazima iz masovnih grobnica, predmetima, kao i drugoj dokumentaciji, negiranje genocida i govor mržnje i dalje pogađaju Bosnu i Hercegovinu i šire područje.
U središtu ovog zlonamjernog narativa je negiranje genocida u Srebrenici u kojem je tokom jula 1995. godine, u tadašnjoj UN-ovoj sigurnosnoj zoni, ciljano i na osnovi etničkog porijekla i vjerskih uvjerenja, ubijeno više od 8.000 muškaraca i dječaka.
Tokom ovogodišnje komemoracije genocida u Srebrenici, predstavnici lokalnih i međunarodnih organizacija su razgovarali sa 40 mladih osoba, učesnika „Škole za mlade Srebrenica“, koju je organizirao Centar za postkonfliktna istraživanja u saradnji s Memorijalnim centrom Srebrenica, o negiranju genocida. Iako se sve češće ponavlja negiranje genocida, moguće je da dođe do promjene uz veći angažman mladih, pravosudnih institucija i podršku međunarodne zajednice.
Ahmed Kulanić, direktor Fonda memorijala Kantona Sarajevo, otvorio je diskusiju otkrivajući jedan od korijena negiranja genocida – glorifikaciju ratnih zločinaca kroz memorijalizaciju. U cijeloj BiH postoje umjetnički spomenici koji veličaju užasne zločine počinjene tokom rata, a Kulanić to naziva “kulturom memorijalizacije”, navodeći da među ratnim zločincima koji su glorificirani spada i Ratko Mladić, poznatiji kao “balkanski krvnik”.
Jedan od spomenika Mladiću nalazi se na glavnom putu koji vodi prema njegovom rodnom mjestu u općini Kalinovik. Prikazan je kako u vojnoj uniformi pozdravlja a iznad je napisano ćirilicom „trag HEROJA“. U neposrednoj blizini se nalazi i tabla općine Kalinovik na kojoj piše dobrodošli na ćirilici i engleskom jeziku. I spomenik i tabla su jasno vidljivi za sve one koji dolaze u općinu Kalinovik.
Agnes Picod, viša savjetnica za ljudska prava pri kancelariji rezidentne koordinatorice UN-a u Bosni i Hercegovini, kazala je da se memorijalizacija ratnih zločinaca, govor mržnje i negiranje genocida koriste kao oružje od strane političkih lidera za vlastitu retoriku i dobit na štetu podjele stanovništva Bosne i Hercegovine. Na čelu njihovog političkog uticaja su medijski izvori koji su obično u vlasništvu države i povezani s određenom političkom strankom, što utiče na poruke koje šire. Svaka stranka želi biti prva koja će napisati i širiti svoje prilagođene narative određenih događaja, čak i ako to uključuje negiranje genocida.
„Ono što je izuzetno ozbiljno jeste ponavljajuća negacija genocida“, navodi Picod, dodajući da je tranzicijska pravda kontraverzna tema na Balkanu ali se ipak to treba odraditi. Poziva na pokret kako bismo učili iz prošlosti, tako da se pažnja usmjeri na obnovu društveno-ekonomske dobrobiti Bosne i Hercegovine a ne na osporavanje historije.
Halisa Skopljak, pravna savjetnica u Misiji OSCE-a u BiH, donosi pravno i stručno mišljenje po ovom pitanju. Skopljak ističe da je negiranje genocida oblik govora mržnje koji je kriminaliziran u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) još 2016. godine. Međutim, nedostatak ozbiljnih istražnih i pravnih radnji protiv slučajeva negiranja genocida doveo je do njegovog širenja u svakodnevnom životu. Mediji također služe kao sredstvo za širenje lažnih poruka o genocidu, što Skopljak navodi da uglavnom rade obični ljudi putem interneta. Ona tvrdi da ,,stanje postaje sve radikalnije, ali nove generacije mogu donijeti promjene“.
Skopljak čvrsto vjeruje da ova promjena može doći samo uz pomoć pravosuđa u provođenju zakona, uz podršku međunarodne zajednice i drugih lokalnih institucija.
S tim na umu, drugo rješenje je predstavio Fermin Cordoba, viši politički savjetnik u Delegaciji Evropske unije u BiH, koji ukazuje na obrazovni sistem BiH kao okvir za rješavanje negiranja genocida. Zagovara promjenu trenutnog sistema jer se ne fokusira na podučavanje učenika kako postati građanin kritičkog razmišljanja, umjesto toga, pažnja je usmjerena na oblikovanje uma učenika kako bi se uklopili u kriterije potencijalnih birača određene političke stranke. Stoga, nedostatak vještina kritičkog razmišljanja može omogućiti daljnje negiranje genocida i nedostatak empatije prema drugim etničkim grupama. Cordoba ističe da ,,obrazovanje treba doprinijeti međusobnom razumijevanju i društvenom zacjeljivanju, usmjeravajući se na ravnotežu kognitivne, emotivne i etičke dimenzije u poučavanju historije“.
Usred sage mračne prošlosti, sjeme jedinstva, nade i pomirenja sadi se među mladima Srebrenice koji sanjaju svjetliju budućnost. Cordobina vizija budućnosti ostvaruje se kroz rad Ismara Porića, generalnog menadžera „Kuće susreta“ – Fondacija KDT i Emmaus.
Porić je učesnike „Škole za mlade Srebrenica“ upoznao i sa radom „Kuće dobrih tonova“ koja je stvorena s ciljem uspostave sigurnog okruženja za mlade Srebrenica kako bi se osjećali prihvaćeno, ali i kako bi imali pristup obrazovnim, kulturnim, umjetničkim i volonterskim prilikama u svojoj lokalnoj zajednici.
Neke aktivnosti koje mladi provode uključuju pjevanje, plesanje, kuhanje, sviranje instrumenata itd. Djeca svih vjerskih i etničkih pozadina dobrodošla su u “Kuću dobrih tonova” gdje se ujedinjuju kako bi postavili primjer za premošćivanje razlika u zajednici.
,,Naš glavni cilj je biti alternativa za mlade ljude u Srebrenici za sve loše stvari koje se ovdje događaju“, kazao je Porić.
Angažirajući mlade da naprave razliku u svojoj lokalnoj zajednici, “Kuća dobrih tonova” pozitivno predstavlja simbol nade u gradu koji nosi tamnu prošlost.
