Različitosti čine Zlaticin i Muhamedov život bogatijim

Zlatica i Muhamed ove godine proslavljaju 28 godina sretnog braka. (foto: Armin Durgut)

Bračni par iz Sarajeva, Zlatica (55) i Muhamed (58) Kljuno, ove godine proslavljaju 28 godina sretnog braka, ispunjenog ljubavlju jednog prema drugom i prema njihovo dvoje djece. Vjeruju da je njihova različita religijska pripadnost donijela u njihov zajednički život mnogo bogatstva i sreće.

Ključ uspjeha svoga braka vide u tome što se savršeno nadopunjuju u svojim različitostima, što nedostaje jednom ima kod drugog.

Sudbonosno klizanje na Skenderiji

Zlatica i Muhamed se poznaju još od djetinjstva, kako kažu zabavljali su se dok su bili jako mladi pa su se kasnije ponovo spojili. Upoznali su se na klizanju na Skenderiji dok je ona išla u osmi razred osnovne škole, a on u drugi srednje.

,,Bio ja na klizanju, na Skenderiji, kad nešto malehno bombičasto proleti. Pa jednom, pa drugi put, pa reko ova će me oboriti Bog te ne ubio. Te je ja zaustavim, kontam bolje da malo popričamo nego da me pokupiš… tu je počelo sveˮ, prisjeća se Muhamed uz smijeh.

Zlatica ga uz osmijeh napominje da je cijeli život pitaju šta je njemu privuklo, iako misli da je očigledno koliko je on šarmantan i simpatičan.

,,Mi smo se zabavljali, pa smo prekinuli. Bili smo prijatelji i nakon 17 godina smo se ponovo počeli zabavljati. Kontaš mlad si, rano ti je, ali opet…ˮ , dodaje Muhamed.

Poznaju se još od djetinjstva. Zabavljali su se kao tinejdžeri. (foto: Armin Durgut)

Savršeno se nadopunjuju

Iako su, kako sami kažu, karakterno jako različiti, vjeruju da ih to upravo spaja jer im njihove suprotnosti stvaraju balans u bračnom životu sve ove godine.

,,Ja sam prizemnija, on je u oblacimaˮ, ističe Zlatica.

,,Nadopunjujemo se i ostajemo jedno uz drugo. Ona je dosta mirna, ja sam dinamičniji, eksplozivnijiˮ, priznaje Muhamed.

Muhamed je inače policajac u penziji i kaže da ni sada nema mira, voli da se druži sa ljudima i porodicom, da su stalno u pokretu, dok Zlatica voli sve planirati.

,,Jednostavno volim ovaj brak i ovaj život i nemam niti osjet da mi nešto fali. A sad što je druge vjere, možda smo zbog toga i bogatijiˮ, govori Muhamed.

,,Mi jesmo bogatijiˮ, s ponosom zaključuje Zlatica.

Sa desna na lijevo, kćerka Benina, Muhamed, Zlatica, sin Benjamin i Benjaminova djevojka. (foto: Armin Durgut)

Podrška porodice u vrijeme kada se nacionalizam najviše razvijao

Oboje ističu da su od početka imali podršku roditelja i prijatelja jer su odrasli u društvu gdje se nije ni gledalo na nacionalne i religijske pripadnosti, niti se ikada diskutovalo o tome.

,,O tim razlikama se uopšte nije razmišljalo, niti se smjelo razmišljati. Nismo odgojeni tako, a nije se ni znalo koje si vjere, niti je ko pitao, niti se razlikovalo po imenima da te neko odvaja po imenu. Mi smo generacija 1960-tih godina koja je najnormalnije živjela i nismo znali za te vjerske razlikeˮ, prisjeća se Zlatica.

Vjenčali su se, kako kažu, 1992. godine kada je bilo najviše nacionalizma, ipak, uz punu podršku njihovih roditelja.

Muhamed ističe kako se samo njegov stric protivio njihovom braku.

,,Jedini koji se usprotivio tome što je ona Jevrejka je moj stric. Njega je dočekala moja mama, on je nalijepi (naruži) i ona ga isprati preko vrata. Stari rahmetli sjedi, ni riječi ne progovara. Svi smo očekivali da on vrisne, ‘kako ćeš mi tako brata..’ on šuti. Ja gledam u njega, pa u mamu, mama ljuta kaže ‘Ako meni valja za snahu, njemu za ženu, šta se on sekira?ˮ

A Adem (otac) čita Oslobođenje, kao u crtanim filmovima i kaže: ,,Rađo, u pravu si, ja sam ga htio nokautirat. Nego idi vidi, zovni sestre da vidimo kako ćemo i šta ćemo sa prijateljima. I tako smo se uzeliˮ, s osmijehom se prisjeća Muhamed.

Porodicu Kljuno smo posjetili za vrijeme proslave jevrejskog praznika Hanuka. (foto: Armin Durgut)

Njihov sin Benjamin i kćerka Benina također planiraju stupiti u mješovite brakove i to ih raduje, još u šali napominju da je svaki brak između muškarca i žene mješoviti brak.

,,Sad imamo nešto slično sa ovo dvoje, sin Benjamin i buduća snaha. Ona živi u Izraelu u Jerusalemu, a on je odavde. I kako ću ja njima reći ne možete ići, ne možete ništa.. Bože sačuvaj, idite djeco, i mi smo se tako borili. ˮ

Dodaju da će im se i kćerka udati za muslimana i da će imati i šerijatsko vjenčanje u džamiji i vjenčanje po jevrejskim običajima u sinagogi.

Prije ratnih dešavanja zajedno su obilježavali sve praznike, danas to nije slučaj. Muhamedovi roditelji nisu živi, a Zlaticini zajedno sa njenim bratom žive u Izraelu. Ipak, nadaju se da će tu tradiciju porodičnih okupljanja nastaviti sada njihova djeca.

Zajedno sa svojom djecom, Zlatica i Muhamed dijele veliku ljubav prema životinjama. Njihova četveročlana porodica broji jednog psa i dvije mačke. (foto: Armin Durgut)

Izazovi u odgoju i školovanju djece

Oboje ističu da im je bilo teško objasniti djeci to što slave i muslimanske i jevrejske praznike, a njihovi vršnjaci i vršnjakinje o Hanuci npr. nisu ništa znali.

,,Veoma je teško, gledajte, Benjaminu objasniti… Mi slavimo Bajram, Hanuku.. Dođe on i kaže nama ‘pa oni ne znaju šta je Hanuka.’ Onda dolazi sa Allaha mi, a ja nemam tu uzrečicu. Rekao sam mu, ‘sine ako ti u nešto vjeruješ, vjeruj iz srca, a ne da bi nekoga u nešto uvjeravao.’ Bilo je teško, moraš nekad otić vrisnut učiteljiciˮ, prisjeća se Muhamed.

Zlatica dodaje kako su oboje imali vjersku naobrazbu: ,,Ja sam njih davala da idu na školski vjeronauk (islamski), a subotom su išli kod mene, ja sam držala malu školu Juadizma pa su učili običajeˮ.

Iako Benjamin nije imao problema u toku školovanja, Benina ipak jeste još u osnovnoj školi i to je za nju i njene roditelje bilo vrlo traumatično iskustvo, zbog čega su njeni roditelji odlučili da je prebace u drugu školu.

,,Benina je bila treći ili četvrti osnovne, jedan dan je došla kući plačući, bila je mala, i kaže: ‘Mama sa mnom niko u razredu neće da priča.’ A ja pitam: ‘Pa dobro šta si uradila da 33 djece neće da priča sa tobom’, a ona kaže: ‘A ne znam, Rijalda je rekla da sam ja Jevrejka, i da se sa mnom ne smije družiti jer mi ubijamo ljude!’ˮ

Vjeruju da je ta djevojčica to mogla čuti samo kod kuće. Nakon njihove reakcije, učiteljica je sazvala roditeljski sastanak na kojem im se otac te djevojčice izvinio. Međutim, nakon osude od strane učiteljice odlučili su da je prebace u drugu školu.

,,Ipak sam se odlučila da je prebacim u drugu školu, nakon što joj je učiteljica rekla: ‘Svaka čast Benina ako si sve ovo izmislila!’ Došla je kući plačući, zamislite reći djetetu od 10 godina da je izmislila sve. Mi smo odlučili da je prebacimo u drugu školu. I tamo je bilo situacija, ali razrednica je uvijek reagovala korektno. To je kućni odgoj, nisu djeca kriva, ˮ zaključuje Zlatica.

Njihova kćerka Benina, također je nedavno stupila u brak sa partnerom druge religije. (foto: Armin Durgut)

Zajedno kroz sve nedaće

Zlatica i Muhamed vjeruju kako se ljubav ne jača samo na lijepim trenucima, već prije svega onda kada je teško. Tada partneri moraju biti jedno drugom podrška.

,,Ljubav nije samo mazi me, gnjavi me. To je kad zaškripi, kad zatreba da si tu, da jedno drugo gurate, da se naslonite jedno na drugo, a i da naružiteˮ, govori Muhamed.

Prisjećaju se, zatim, njihove zajedničke borbe sa teškom bolešću.

,,Kada su mi dijagnosticirali karcinom, ja malo teže pričam, kada su mi saopštili, prvo što sam pomislio i pogledao bila je ona. Ostala je, pored svojih roditelja, sa mnom. Tajna našeg uspjeha je ono što se guramo pa i onda kad se posvađamo, smijeh, šalaˮ, ponosno ističe Muhamed.

Te njegove riječi odmah potvrđuje Zlatica, tvrdeći u šali, kako su se nadali da će manje pričati nakon operacije i oporavka, te uz smijeh dodaje: ,,Vidiš koliko priča, a obećao nam da neće pričat ovoliko… Kad je sve ovo završeno, liječenje i on je progovorio, otišla sam doktoru i rekla ‘Stvarno ste me prevarili, rekli ste da će biti slike bez tona, a on sada priča za petoricu.’ On jeste pun duha, a bude i momenata kad nije takav, pa sam rekla doktoru da je vjerovatno nešto poremetio u glaviˮ.

Naglašavaju da u njihovom odnosu ima rasprave, pa i svađe, ali da nikada ne nedostaje razumijevanja i poštovanja.

,,I posvađate se, ali mora biti argumenata. To je razumijevanje, ljubav. Novac se potroši, mladost prođe, ljepota je prolazna. Evo nas dvoje, djeca odoše i ja ostah sa svojom Zlatomˮ, zaključuje Muhamed.

,,Ljubav nije samo mazi me, gnjavi me. To je kad zaškripi, kad zatreba da si tu, da jedno drugo gurate.” (foto: Armin Durgut)

Ne može niko uništiti vaš odnos ako se borite i branite

Ističu da vjera ne treba predstavljati faktor pri izboru parnera s kojim ćete graditi život, te da mladi ne smiju dozvoliti bilo kome da se upliće između njih i njihovog partnera.

,,Bila je zezancija na grupama, sarajevska raja, Sarajke ovo ono i jedna napiše da li može svekrva uništiti brak. Ne može, ni svekrva ni svekar, ne može niko da uništi nečiji brak, ako to dvoje se bore i brane. Ako dozvolite, svako vam može uništiti brak. Evo ja Benji, ako dozvoli, mogu ga rastaviti sa djevojkomˮ, naglašava Muhamed.

,,Poštovanje je temelj svegaˮ, dodaje Zlatica.

Zaključuju da ne postoji idealan odnos, ali da je bitno naći nekoga s kim vrijedi težiti idealu, ako je to neko s kim nam može biti lijepo, neko kome ćemo se radovati. Jer kako kaže Muhamed: ,,Odem ja i na kafu sa prijateljima često, ali odoh brzo kući, jedva čekamˮ.

Vjeruju da su različite religijske pripadnosti (Zlatica je Jevrejka, Muhamed musliman) donijele u njihov zajednički život mnogo bogatstva i sreće. (foto: Armin Durgut)

Urednik teksta: tim Balkan Diskursa; fotografija: Armin Durgut; urednik fotografije: Dr. Paul Lowe

Ova priča je nastala u okviru projekta ,,Priče o ljubavi” kojeg realizuje Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) sa grupom mladih dopisnika Balkan Diskursa. Projekt se realizuje uz finansijsku podršku VII AkademijeBOLD programa Američke Ambasade BiH i razvojnih grantova CPI, sa ciljem dokumentovanja priča o uspješnim romantičnim vezama osoba različite etničke pripadnosti u BiH i razbijanja narativa da su ovakvi odnosi nepostojeći i neodrživi u trenutnom društvenom poretku. 

Azra je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Kaknja. Diplomirana je pravnica, a radi kao novinarka i aktivistkinja za ljudska prava. Voli planinariti i pjevati, posebno sevdalinke.

Vezani članci

Gavrilo Princip kao anti-imperijalistički tradicionalist
Gavrilo Princip, da je rođen u Južnoj Americi bio bi ravan Če Gevari i Emilijanu Zapati, da je Turčin bio bi veći od Deniza Gezmiša, u Irskoj bi bio uz rame Konoliju i Pirsu, dok je u Africi pandan slavnim martirima poginulim u borbi protiv kolonijalizma
Svi nosimo nit dobrote u sebi
Životni putevi sestre Blanke i mualime Šejle su različiti, ali su ih s istom željom i motivima u konačnici spojili u Livnu.   Put sestre Blanke (53) počinje kako ona kaže u ravnoj Slavoniji, a završava u brdovitoj Bosni i Hercegovini (BiH). ,,Rođena sam u jednom selu tik do Vinkovaca. Kada sam odlučila postati časna sestra po svaku cijenu sam željela doći u …

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu