Problem klimatskih promjena zahtjeva veću pažnju u BiH

Foto: Franziska Fischer

S obzirom na to koliko su klimatske promjene vidljive i u Bosni i Hercegovini, četvero mladih vođenih ekološkim aktivizmom neumorno radi na podizanju svijest o potrebi rješavanja pitanja okoliša a sa nama su podijelili priče kako je sve krenulo i s kojim se problemima suočavaju. Riječ je o Samiru Lemešu iz Eko foruma Zenica, Layli Jusko, Edni i Melihi iz Revolta Tuzla.

Globalni klimatski udari počeli su 2019. godine, a u Bosni i Hercegovini ekološka svijest ima dužu historiju, kazao je profesor Lemeš, koji je i predsjednik Eko foruma Zenica, osnovanog 2009. godine. Ekološki aktivizam, on smatra „pozivom“ koji nosi sa sobom u svakom aspektu života. U Zenici, zagovaranje bolje kvalitete zraka datira još iz 1950-ih, kada je došlo do velike ekspanzije proizvodnje čelika. U to vrijeme, objasnio je Lemeš, industrija čelika općenito je bila cijenjena kao pokretač gospodarskog rasta, a radnicu su u društvu viđeni kao heroji. 

Sve veći nivoi onečišćenja zraka nisu prošli nezapaženo, međutim, s obzirom na nedostatak održivih rješenja dostupnih u to vrijeme, ljudi su se morali nositi s posljedicama. To je dovelo do uvođenja poreza 1960-ih, pri čemu su fabrike ugljena i čelika gradu plaćale zagađenje.

U kasnijim godinama osmišljeni su planovi za smanjenje onečišćenja zraka, ali oni nisu u potpunosti provedeni prije raspada Jugoslavije. Nakon privatizacije industrije čelika, obećana poboljšanja nisu se ostvarila, što je potaknulo građane da osnuju Zenica Eko Forum.

Na upit o aktivnim učesnicima organizacije, Samir je odgovorio da su to uglavnom stariji ljudi raznih zanimanja, između ostalih inženjeri, novinari, liječnici. „Još uvijek je teško angažovati mlađe ljude da nam se pridruže“, priznao je, dodavši da je za borbu za bolju kvalitetu zraka potrebno vrijeme, a „mladi ljudi nemaju vremena“.

Mladi Bosne i Hercegovine su 2019. godine počeli učestvovati u protestima pokreta “Petkom za budućnost”. Iako se ti protesti i dalje dešavaju u mnogim zemljama, u BiH su prestali. Tražeći mlade uključene u pokret, našli smo na Instagram profilu Laylu Jusko. Njeno iskustvo u ekološkom aktivizmu je slično Lemešovom. Naglasila je da su klimatske promjene problem koji zahtjeva veću pažnju, ne samo među mlađim ljudima, nego u BiH općenito. 

„Ovdje postoji svijest o klimi, ne mogu reći da je nema, ali još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou, što je zabrinjavajuće. Imamo samo nekoliko ljudi koji proaktivno rade na tome“, napomenula je, dodavši kako su „mladi ljudi svjesni ovog problema, ali nedostaje poticaja za djelovanje“. 

Ono što Layla opisuje je vrlo čest odgovor na klimatske promjene. Mnogima od nas tema se čini dalekom jer ne vidimo njezine posljedice svakodnevno, već samo znamo da će uticati na nas u budućnosti. Osim toga, ekonomska nesigurnost, nepovjerenje u politički sistem i nedostatak vjere u mogućnost promjena odvraćaju ljude od poduzimanja akcija.

Prvi koraci ka klimatskom aktivizmu

Layla se uključila u klimatski pokret nakon što je završila pripravnički u Crvenom krstu, gdje je radila na pitanjima vezanim uz javno zdravlje, ali i naučila o razornim posljedicama klimatskih promjena. „Sve se dogodilo slučajno, da budem iskrena. Prije Covida-19 nisam bila aktivistica“, priznala je Layla, koja je također volontirala u Let’s Do It, organizaciji koja mobilizuje mlade ljude širom BiH za inicijative čišćenja i sadnje drveća. Tokom jedne od ovih kampanja, Layla je bila zadivljena kada je saznala koliko je brige potrebno malom stablu da preživi. Zaintrigirana, počela je samostalno istraživati i pohađati edukacijske seminare. Shvativši da može kombinirati svoju strast prema javnom zdravlju s klimatskim aktivizmom, počela je educirati ljude o klimatskim promjenama kroz Let’s Do It i Crveni krst. „Upravo sam pronašla svoj poziv. Uvijek kažem, za mene to nije aktivizam, to je doslovno način života“, istakla je Layla. 

Layla je u Crvenom krstu radila na pitanjima javnog zdravlja, ali i klimatskih promjena. (Foto: Crveni krst/križ BiH)

Sa aktivizmom Meliha iz Revolta Tuzla susreće se 8. marta, na Međunarodni dan žena, kada je prisustvovala maršu za prava žena u organizaciji Revolta, nakon čega je kontaktirala organizaciju i postala njihova članica. 

Revolt Tuzla je osnovan 2005. godine, nakon studentskih protesta, a sastoji se 20-30 članova u dobi od 17 do 25 godina. Grupa se bavi širokim spektrom lokalnih problema, a u posljednje vrijeme sve više se fokusira na klimatske promjene. Njihovo djelovanje uključuje ulične inicijative, informisanje javnosti o lokalnim temama i organizovanje radionica. Također održavaju ljetnu školu političkog aktivizma i javne rasprave s lokalnim političkim kandidatima.

Aktivistica Edna iz Revolta Tuzla reakcije na njihov angažman uglavnom opisuje kao pozitivne. 

„Neki ljudi zauzmu apatičan stav, što je doista uobičajeno u našem društvu, gdje nam govore da ovo radimo uzalud – ʻNećete ništa promijeniti.ʼ Ali većina je stvarno ponosna što grupa mladih ljudi se okuplja i barem pokušava napraviti promjenu. I mislim da jesmo, barem u nekim područjima.“ 

Osvrćući se na različite strategije korištene za zagovaranje zaštite okoliša, Lemeš je pojasnio: „Koristili smo svaki oblik aktivizma koji nam je pao na pamet“. Kada je Eko Forum osnovan, prvo su se fokusirali na prikupljanje informacija o Željezari Zenica, istraživanje zakona kao i pitanja vezanih za zdravstvo. Također su napravili vizualizacije podataka kako bi bili dostupni običnim građanima. Osim toga, organizovali su proteste kako bi privukli pažnju domaćih i međunarodnih medija.

Eko Forum je uspostavio kontakte sa drugim organizacijama u BiH i Evropi koje se bore za slične ciljeve. Jedna češka lokalna organizacija podijelila je svoje iskustvo u borbi protiv onečišćenja zraka i pomogla im da podignu kaznenu prijavu protiv ArcelorMittala zbog ugrožavanja javnog zdravlja. Iskustvo Eko Foruma pokazuje izazove s kojima se suočavaju lokalne grupe s velikim korporacijama. Ove kompanije zanemaruju lokalne brige i kazne nametnute za prekoračenje graničnih vrijednosti, jer smatraju da je isplativije platiti te kazne nego instalirati učinkovite sisteme filtriranja. Ipak, tužba je dodala težinu zahtjevima Eko Foruma. Također su se suočili s međunarodnim bankama koje finansiraju fabriku, priznajući njihov znatan uticaj.

Nedavni protesti protiv gradnje malih hidroelektrana pokazali su rastuću svijest i učinkovitost protesta jer je donesen zakon o zabrani izgradnje malih hidroelektrana u Federaciji BiH.

Protesti protiv gradnje malih hidroelektrana (Foto: Ines Kusmenko)

Tema internacionalizacije borbe protiv klimatske krize pojavila su se i u razgovorima s drugim aktivistima. Premda su priznali važnost aktivizma na lokalnom nivou, također su primijetili da su mnogi izazovi povezani s klimom slični u kapitalističkim sistemima.

Stoga udruživanje snaga s drugima koji se suočavaju s ovim problemima može biti učinkovit način rješavanja ovih izazova i pojačavanja njihove poruke na globalnom nivou. Ovo je također ideja iza novoformirane Mreže za saradnju i razvoj istočne Evrope, koja povezuje zelene pokrete predvođene mladima širom istočne Evrope i regije Kavkaza, uključujući i organizaciju Revolt Tuzla.

Povezivanje različitih „borbi“

Povezivanje različitih međusobno povezanih „borbi“ još je jedna strategija koju koriste klimatski aktivisti, prepoznajući da se klimatska kriza isprepliće s feminističkim, antikapitalističkim i drugim društvenim pokretima. Edna je istaknula važnost premošćivanja društvenih i ekoloških pitanja, istaknuvši kako je Revolt pokušao povezati radnička prava sa zelenim pokretom. Posljednje godine su pokazale da je klimatska kriza prije svega društvena kriza. Tokom proteklog desetljeća rastuće temperature uzrokovale su toplinske valove, šumske požare, suše i poplave, poput razornih poplava u BiH u maju 2014. godine. Kao izravna posljedica ovih događaja, ljudi su izgubili ne samo svoje domove, već čak i živote. Također je došlo do velikih gubitaka žetve i nestašice vode, što utiče na ljude, poljoprivredu i hidroelektrane. Kao rezultat toga, klimatska kriza je dovela do viših cijena hrane i električne energije, čime se pogoršavaju društvene nejednakosti.

Nedavno je sve veći fokus na intersekcionalnosti i klimatskoj pravednosti, dva koncepta koji klimatske promjene prepoznaju kao simptom nepravednih ekonomskih, društvenih i političkih uslova. Priznaju da nemaju svaka država, zajednica ili pojedinac iste resurse za borbu protiv klimatske krize. Iako postoje pojedinačne radnje koje svako može poduzeti, poput recikliranja, odabira javnog prijevoza ili korištenja manje plastike, one nisu dovoljne za rješavanje razmjera ovog problema. Odgovornost je političara i velikih korporacija da zaustave iskorištavačke prakse, čineći zagovaranje jednim od najučinkovitijih alata za obične građane u borbi protiv klimatskih promjena i borbi za bolju regulaciju okoliša. 

Ta nepravda nije samo na individualnom nivou nego i na globalnom, između bogatijih i siromašnijih zemalja. Lemeš je istaknuo problem „nepravedne zelene tranzicije“ gdje bogatije nacije mogu priuštiti skuplje tehnologije zbog iskorištavanja resursa drugih zemalja. 

„Sama tranzicija je dalek cilj. (…) Zemlje poput Njemačke, SAD-a i Švedske mogu priuštiti skuplje tehnologije, jer troše svoje resurse i one koji su pripadali drugim zemljama. (…) Siromašnije zemlje poput naše još uvijek nisu na tom nivou razvoja, a sada to doživljavamo kao teret“, kazao je Lemeš, dodavši da u takvoj državi, postizanje pravedne tranzicije zahtijeva podjelu tereta i troškova, i to neće biti lak zadatak. 

U Zenici su poduzeti koraci da se povežu društvene i ekološke dimenzije zelene tranzicije uspostavom IT odjela na lokalnom univerzitetu za obuku mladih ljudi u softverskom inženjerstvu. Ova inicijativa ima za cilj zadržati mlađu populaciju u gradu i eventualno privući vanjske kompanije u Zenicu čime bi se smanjila ovisnost grada o industrijama koje zagađuju okoliš.

Lemeš je istaknuo još jedan aspekt pravedne tranzicije koji se odnosi na iskopavanje litija koji je potreban za izradu električnih automobila. „Litij je jedan aspekt zelene tranzicije. S rudarenjem litija u Srbiji i Bosni vidimo da ćemo imati posljedice rudarenja, ali mi ne možemo priuštiti kupnju električnih automobila. Ovo je nepravedan prijelaz. Imat ćemo rudnike litija i zagađenje, dok će bogate zemlje koristiti električne automobile“, kazao je Lemeš, istaknuvši da je skeptičan glede ispunjavanja ekoloških standarda, navodeći korupciju među političarima.

Uloga nevladinih organizacija

Lemeš je kazao da je jako bitno imati civilno društvo kao sredstvo korigovanja vlasti. Važna je uloga nevladinog sektora u BiH u rješavanju klimatske krize jer političari često ne ispunjavaju obećanja o zelenoj tranziciji, naglasila je i Layla. 

Sva četiri aktivista izrazila su pesimizam u pogledu usklađenosti zemlje s međunarodnim sporazumima o klimi, poput Pariškog sporazuma iz 2015. ili Zelene agende za zapadni Balkan, čiji je cilj da Bosna postigne ugljičnu neutralnost do 2050. 

„To je u osnovi samo tinta na papiru. Kažu da će omogućiti zeleni prijelaz, ali u stvarnosti neće. Oni samo žele ostati na vlasti. Sve ovisi o NVO sektoru“, razmišlja Layla. 

Edna dodaje da „vlade pokušavaju progurati starije priče kako bi prikrile posao koji ne rade. Bosna je među zemljama koje su potpisale Pariški sporazum, a dio dogovora je da se zatvore sve elektrane na ugalj, ali ne polažem velike nade u to. Kako bi to prikrili, umjesto toga fokusiraju se na nacionalne napetosti“.

Klimatski aktivizam u BiH suočava se s jedinstvenim izazovima koji proizlaze iz političke i društvene historije zemlje. Biti aktivist u BiH je teško, primijetila je Layla, a čak i pojam ʻaktivistʼ ima drugačiju konotaciju. Kulturi protesta nedostaje vitalnost i ljudi se osjećaju nelagodno kada se ne slažu s vlastima, jer to može dovesti do problema. 

„Kad god organizirate demonstracije ili proteste, to je mač s dvije oštrice“, objasnila je Edna.

Edna smatra da puno ljudi u Bosni i na cijelom balkanskom području drži mišljenje da, čak i ako se nešto loše događa, ne treba govoriti o tome jer tada možete biti meta napada, prozvani u svojoj zajednici ili da rizikujete izgubiti posao. „To je zato što se ljudi ne bave javnom stranom aktivizma. Međutim, mnogi mladi to rade jer nisu toliko izloženi riziku“, kazala je. 

S obzirom na izazove u mobiliziranju ljudi za ulične proteste, svi su se aktivisti složili da obrazovanje igra ključnu ulogu u povećanju svijesti o dalekosežnim posljedicama klimatskih promjena. Kada ulazite u sferu aktivizma, Edna je predložila da potražite organizaciju koja je u skladu s vašim interesima, naglašavajući da „za svako pitanje obično postoje istomišljenici. Ključ je pronaći ih i povezati se s njima.“

Layla je preporučila pridruživanje lokalnoj organizaciji jer je motivirajuće biti okružen ljudima koji vas podržavaju i dijele vaše vrijednosti. Dodala je: „Jedna glavna stvar koju bih svima preporučila je da započnu s nečim što se može lako učiniti, što ne zahtijeva nikakva sredstva. Pronađite nešto u klimatskom aktivizmu što odgovara vašoj profesiji. Ako ste inženjer, vidjet ćete da možete izumiti nešto što može pomoći u čišćenju zraka. Ako ste student medicine, brinite o javnom zdravlju, edukujte ljude o tome što im onečišćenje zraka čini. Ako ste student političkih nauka, izađite i zagovarajte. Radite nešto na polju koje volite. Klima se može povezati s bilo kojim sektorom, od jezika do inženjerstva“.

Franziska je studentica magisterija istočnoevropskih studija na Freie Universität Berlin i zainteresovana je za temu klimatske politike. Radi na podizanju svijesti o tome kako su klimatske promjene povezane s borbama za radnička prava, antirasizmom i rodnom ravnopravnošću. Stekla je iskustvo u evropskim studijama i istražuje proces proširenja EU te klimatsku i energetsku politiku u jugoistočnoj Evropi. Franziska je završila pripravnički u CPI-u.

Vezani članci

Ratni zločinci u Španiji za vrijeme i nakon Frankove diktature
José León Ramírez Reina je umro 31. marta 1994. godine usljed zatajenja srca u bolnici na jugu Španije. Imao je 87 godina. Prije toga živio je u Madridu i Sevilji, u ekstravagantnoj vili po imenu La Carlina. Bio je poznat po organizaciji elitnih zabava i bogatoj kolekciji umjetnina. Ramírez Reina stigao je u Španiju na veoma neobičan način. Nakon bijega iz Njemačke preko Danske i Norveške, srušio je svoj avion na obalu San Sebastiana u Španiji u maju 1945. godine.
POZIV ZA PRIJAVE: Festival MIRA ‘24
Centar za postkonfliktna istraživanja i Balkan Diskurs pozivaju mlade ljude iz Bosne i Hercegovine na učešće u trećem Festivalu Mira u Vitezu od 22. do 26. februara 2024. godine.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu