Tokom najduže opsade jednog glavnog grada – Sarajeva – tada djevojčica Lana Ferizović pjevala je u Palčićima – dječjem zboru koji je u svijet slao poruke mira i ljubavi.
Napisala je knjigu pjesama, glumila i recitovala. Danas Lana Ferizović-Karađole je doktorica medicine i profesorica, a kako sama kaže: „Najviše radim kroz glazbu jer mislim da najbolje dolazi od srca i lakše se pamti nešto što je otpjevano“.
„Kad jednom postanete Palčić zauvijek to i ostanete. Pjevala sam prije rata za mir, za vrijeme rata a pjevam i sada. Koristim muziku kao sredstvo u nastavi edukacije, a u posljednje vrijeme u edukativne svrhe radi promoviranja zdravlja i preveniranja bolesti“, kazala je rođena Sarajka sa sadašnjom adresom u Dubrovniku.
Tokom rata su Palčići, kako je pojasnila, pjevali u RTV domu, razrušenoj Vijećnici, podrumima, kućama, odnosno „gdje god smo mogli pod kišom granata“. Osim dječjih, pjevali su pjesme posvećene Sarajevu, Zlatnim ljiljanima, ali čak i Operetu Europa.
Članica Palčića je postala sa osam godina i dodaje: „Zauvijek ostala i ponosno nosim tu titulu“.
Najveći dio pjesama zbirke “Iskre u tami” napisala je tokom opsade Sarajeva. Sudjelovala je u dječijoj emisiji Radiodrom kod Velimira Miloševića, pjesnika za djecu i nekadašnje zvijezde jutarnjeg programa Radiotelevizije Sarajevo, glumila i recitovala svoje pjesme od kojih su kasnije neke uglazbljene pa su se izvodile na “Malom šlageru”. Kasnije je izdala i album zabavne muzike “Nešto”, za koji je sama napisala tekst i izvodi ga, a muziku i aranžman je radio Nermin Dedić Fićo.
„Svoje prve pjevačke korake sam napravila kao Palčica u dječijem zboru “Palčići” pod dirigentskom palicom profesora Slavka Olujića. I stvarno počasno nosim titulu Palčice od malena. Čak sam i rođena kao palčica u sedmom mjesecu kao nedonošče“, sa osmijehom navodi Ferizović-Karađole.
Note pratila pod kandiljskim svjetlom
Prisjetila se tokom rata kako je u hladnim podrumskim danima na vojničkim željeznim krevetima sa ostalim susjedima i dječicom iz mjesta uz kandilje ili svijeće, koji bi svijetlili da imaju barem malo svjetla u toj tami, vježbala solfeđo, pjevala i promrzlim rukicama tapkala, kako bi pobijedila zlo i patnju koju su proživljavali.
Dodaje da dok je pratila prve note pod jedva vidljivim kandiljskim svjetlom u pozadini su odzvanjale kiše granata, topova, minobacača i tako dalje. „Nisu to lijepi zvuci ali pokušavala sam ih nadjačati pjesmom“, istakla je, dodajući da je pod tom istom kišom granata trčala da stigne na probe zbora Palčići, na Radiodrom, dramsku sekciju, i jedno vrijeme u podrumsku školu (koja je bila u bivšoj mesnici).
Dok je jednom bila ispred zgrade s prijateljima, kazala je da ih je bljesak granate bacio na stepenice i djeca su bila u krvi, bez ruku, nogu, mnogi su ranjeni, a nekih više nema – poginuli su. Nekim čudom ona je preživjela i svjedoči dječijoj borbi sa ratnom stihijom.
Džemper sa natpisom PEACE
Nije shvaćala ni tada kao djevojčica, a ni sada kao majka jednog dječaka zašto se to događalo i zašto se događa sad u svijetu. Od roditelja i starijeg brata i sestre, kako kaže, naučila je da treba pomagati drugima. „Netom prije rata u Sarajevu, obitelj mi je pomagala prognanicima iz Vukovara, primivši ih u svoj mali skromni dom u jednu sobu koju si imali. Tada sam naučila da nije važno koliko imaš, nego što imaš da podijeliš s drugima“, naglasila je Ferizović-Karađole.
Tada su u časopisu Mila izišli kao obitelj godine, a ona na obiteljskoj fotografiji nosi džemper na kojem piše PEACE (BHS: MIR). „I tada i sada želim mir. U tom džemperu sam sa mojim dragim Palčićima pjevala za mir“, navela je.
Kultni dječiji zbor Palčići se okupio i 20 godina nakon opsade Sarajeva. „Divno mi je bilo kada smo nakon dugo godina našli stare Palčice, sada velike mame i pjevale sa svojom djecom pjesme: Sarajka, Volim Sarajevo, Skenderija i tako dalje. Na istim tim daskama koje život znače“, kazala je Ferizović-Karađole.
Palčići su dobili i nagradu 2017. godine “Sloboda” jer su se kao mali borili pjesmom protiv opakog rata.
„Bili smo mali Palčići, sitni ali doista bitni“, dodaje Ferizović-Karađole, poručujući da je to naučilo da uvijek ima nade, da svijetli iskra u tami te da je pjesma jača od svog zla na svijetu. Baš zbog pjesme i druženja, djeca u Sarajevu su imala djetinjstvo, ratno djetinjstvo, o kojem se mogu napisati knjige.
Ferizović-Karađole je završila Medicinski fakultet u Sarajevu, gdje je upoznala i muža. Oboje su doktori medicine, zajedno su učili, polagali ispite i diplomirali. Rade u Medicinskoj školi i Pomorskoj školi u Dubrovniku.
„Svom djetetu i s učenicima Medicinske škole Dubrovnik, gdje radim kao profesor, pjevam te pjesme ali i pišem nove“, kazala je, dodavši da prenosi ono što je radila kao djevojčica, znanje, iskustvo, pjesmu, bol, radost i sreću u malim stvarima koje život znače jer se na primjeru najbolje uči.
Pokušava djeci biti uzor i primjer kako da vode ovu tešku bitku zvanu život, jer njihov život i tuđi životi su u njihovim rukama.
