Mostovi u Bosni i Hercegovini predstavljaju važan dio kulturne i povijesne baštine. Pričajući priče o naslijeđu prošlih vremena, nerijetko su i turističke atrakcije. Stari most u Mostaru, Ars Aevi u Sarajevu, most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, takozvani „most ispod mosta“ u Goraždu, samo su neki od mostova koji postojanjem prkose vremenu i mame posebnošću.
Među najposebnijim mostovima u Bosni i Hercegovini je Stari most u Mostaru, napravljen tijekom perioda Osmanskog carstva u 16. stoljeću. Obnovljen je nakon posljednjeg rata i jedna je od najvećih turističkih atrakcija, a i UNESCO ga je 2005. godine proglasio zaštićenom svjetskom baštinom.
„On je u svijetu prepoznat kao izuzetna turistička destinacija i samim tim vuče za sobom pozitivnu atmosferu druženja i dobre zabave“, kazao je Senad Suljić, dodavši da je toliko atraktivan i toliko vuče pozitivnu energiju svako ljeto, počevši od skokova sa Starog mosta “Red Bull Cliff Diving”, raznih koncerata i uvijek prepune obale neke nove generacije.
Suljić dodaje da nove generacije o nedavnim nemilim događajima uče od ukućana ili u školi, ali da se ne mogu identifikovati kao „mi koji smo prošli svu tu golgotu“ i samim tim doživljavaju most kao mjesto druženja, romantike i lijepih stvari.
Prkos Starog mosta
Stari most je tijekom rata 90-ih u BiH srušen, a ponovno je obnovljen 2004. godine.
„Mi malo stariji češće zastanemo i sjetimo se svega, ali, kao i svuda, vrijeme ide dalje. Kultura sjećanja na ratne dane postoji i u Centru za kulturu koji je jedna od bitnih institucija koja se bavi obilježavanjem tužnih i veselih datuma iz istorije grada pa tako i Starog mosta. Interesantna je ta energija koja izvire iz tog luka preko Neretve“, naveo je Suljić istaknuvši da je ono čime zrači Stari most jače od svake mržnje.
„Ne postoji neka država i u njoj neki stan, a da na zidu ne stoji slika Starog mosta“. Naravno da treba da bude spona sa narodima cijelog svijeta i Stari most to već odavno jeste. Kao i sve u životu i osjećaji prema mostovima su na vagi, ali mislim da je velikoj većini svaki most simbol povezivanja, druženja i pozitivnog iščekivanja, šta će zateći na drugoj strani mosta“, smatra Suljić, dodajući da mu se sviđa stih ʻMost se pruži gdje ja stanemʼ Balaševićeve pjesme ʻSevdalinkaʼ.
Višegradska znamenitost svjetske klase
Osmanska kultura osjeća se i u Višegradu gdje već stoljećima postoji most Mehmed-paše Sokolovića, koji je također na UNESCO-voj listi svjetske baštine od 2007. godine. Marko Božić, direktor Turističke organizacije opštine Višegrad, kazao je kako je to najposjećenija atrakcija Višegrada, a procjenjuje da je tijekom 2022. godine ovaj grad posjetilo oko 200 tisuća turista.
Most Mehmed Paše Sokolovića preko rijeke Drine na istoku Bosne i Hercegovine sagradio je krajem 16. stoljeća dvorski arhitekta Mimar Sinan po nalogu velikog vezira Mehmed Paše Sokolovića. Karakterističan za apogej osmanske monumentalne arhitekture i građevinarstva, most ima 11 zidanih lukova raspona od 11 do 15 m, te pristupnu rampu pod pravim uglom sa četiri luka na lijevoj obali rijeke.
Rekonstrukcija mosta obavljena je u periodu od 2013. do 2015. godine. Za brigu i održavanje mosta zadužena je Opština Višegrad, kao i Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske.
Kao odgovor na pitanje može li višegradski most biti simbol povezivanja i da li takvu asocijaciju pokazuje danas, Božić citira pisca i nobelovca Ivu Andrića: „Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kom se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno i zlo“.
Most Mehmed-paše Sokolovića nacionalni je spomenik Bosne i Hercegovine. Božić smatra da bi mladi trebali da uče, čuvaju i njeguju ovakve spomenike. „Mi iskreno želimo da vidimo višegradsku ćupriju kao mjesto spajanja ljudi svih nacija iz zemalja širom cijelog svijeta, koji u sve većem broju dolaze u Višegrad kao turisti, kako bi i lično vidjeli to čuveno svjetsko izdanje. Važno je da mladi naraštaji poznaju značenje i njeguju nacionalne spomenike u svojim lokalnim zajednicama kako bi shvatili da su nacionalni spomenici dio našeg nacionalnog identiteta, da bi ih prihvatili kao svoje blago koje treba sačuvati za buduće generacije“, kazao je Božić.
Čudo ratne arhitekture u Goraždu
Neobični most ispod mosta nalazi se u Goraždu i preslikava sličnu priču ljudske patnje i preživljavanja. Admir Džemidžić, kustos u Zavičajnom muzeju Goražde, objasnio je kako je most nastao u ratu u BiH, kada je Goražde bilo pod opsadom, kao potreba da se što lakše pređe s jedne na drugu stranu rijeke Drine.
„Na jednoj strani je bila ratna bolnica, a na drugoj glavna komanda i morala je postojati neka komunikacija. Ranjenici su se morali prebaciti do bolnice, a i lijekovi. Tako je 1994. godine napravljen takozvani ‘Most ispod mosta’. Grupa inžinjera je to osmislila, a glavni inžinjer je bio Selver Sijerčić, koji je poginuo u ratu. Kažu da je most pravljen noću i da je završen za nekoliko dana, jer su sve potrebne konstrukcije napravili ranije“, prenio je Džemidžić, navodeći da su se iznad mosta probili metalni šipovi gdje se spajala konstrukcija i tako je napravljen most sa drvenom oblogom.
Zbog male udaljenosti između dva mosta, oni koji su prolazili „mostom ispod mosta“ morali su se sagnuti, zbog čega su se neki znali i ozlijediti i nositi neko vrijeme na glavi trag prolaska mostom ispod mosta.
„Taj most je jedno vrijeme bio žila kucavica našeg grada i ljudi i nama je u cilju da ga mi što bolje prezerviramo, da ga zaštitimo i da ga prezentujemo u budućnosti, da se uradi novi pod, da se osigura čitav most kako bi dobio dozvolu da se može koristiti u turističke svrhe, što bi nam bio jedan proizvod koji bi mogli koristiti ovdje i ponuditi turistima i svim zaljubljenicima u prošlost, a i da pričamo našoj djeci sa čim su se suočavali naši sugrađani tokom rata“, naveo je Džemidžić.
Kako je istaknuo, ovakav tip mosta je rijetko naći te predstavlja “čudo ratne arhitekture”. „Ljudi su sa čamaca i odozgo s mosta po noći i u vrijeme primirja napravili to čudo arhitekture koje i dan danas stoji i koje se još uvijek može koristiti u te neke slične svrhe. Kad vodimo posjetioce samo dođemo do početka mosta i tu ispričamo ljudima kako i zašto je most nastao i koliko je značio. Kada se obnovi, neka ovo bude most mira, da ne bude most rata, most ispod mosta ili neko čudo ratne arhitekture i neka svi dođu da vide taj most, i šta je nevolja i šta je ljudska glupost zapravo napravila da bi se konstruisao taj most“, kazao je Džemidžić.
Sarajevski kulturološki most
Sarajevski most Ars Aevi jedna je vedrija priča mosta. Ovaj pješački most jasno se vidi kada se posjeti obala rijeke Miljacke u centru grada. Kako je navela direktorica Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi, Senka Ibrišimbegović, ovaj most predstavlja jednu od „najvažnijih komunikacijskih žila grada“ koji spaja kulturnu i stambenu zonu. Most je izgrađen 2002. godine zahvaljujući doprinosu Favero & Milan, inženjering studija Venecije, te drugih talijanskih i stranih tvrtki.
Izgradnja mosta omogućena je i zahvaljujući podršci Općine “Novo Sarajevo” i raznih institucija Kantona Sarajevo, te Gradskog zavoda za razvoj Kantona Sarajevo.
Mostova u BiH ima napretek, a svaki od njih ima neispričanu priču koja zaintrigira posjetitelje i navede ih da se godinama vraćaju. Ono što je zasigurno je da njihova ljepota i očuvanje ostaje mlađim naraštajima kako bi povijest i ljepote BiH širili ne samo u svojim zajednicama, nego i mnogo dalje.
____________________
Ovaj članak je ranije objavljen u drugom izdanju MIR Magazina (maj 2024.). MIR Magazin je godišnja publikacija i platforma za mlade inovativne ljude koju su razvili Centar za postkonfliktna istraživanja i Balkan Diskurs.
