Sedam godina nakon što je ideja pobijedila na takmičenju, Homework HUB je izrastao iz prostora za učenje u zajednicu mladih. Njegov direktor Mirza Rastoder otvoreno govori o dometima, ograničenjima i cijeni takvog rada.
Na prvi pogled, Homework HUB je ono što se u opisu stavlja uz riječ „prostor“: stolovi, laptopi, Wi-Fi i mjesto gdje se može učiti. Direktor Mirza Rastoder kaže da je to samo vidljiv dio priče.
„Prostor je samo ono što se vidi. Najveća vrijednost HUB-a je ono što se događa između ljudi“, kaže on.
Početak nije bio plan za još jedan coworking prostor.
„Ideja Homework HUB-a nije nastala iz potrebe da napravimo još jedan coworking prostor ili još jedno mjesto za radionice, nastala je iz vrlo jednostavnog pitanja: gdje mlada osoba može doći kada želi učiti, razvijati se, upoznati ljude, dobiti podršku i napraviti nešto svoje, a nema takav prostor kod kuće, na fakultetu ili u instituciji?“, objašnjava Rastoder, a tada je prema njegovim riječima vidio nekoliko odvojenih problema.
„Fakulteti su imali svoje prostore, biblioteke svoje, nevladine organizacije svoje programe, kompanije svoje edukacije, ali je nedostajalo mjesto koje bi sve to povezalo i bilo otvoreno mladom čovjeku bez obzira na to da li je neko došao učiti za ispit, razvijati biznis ideju, tražiti praksu ili jednostavno pronaći zajednicu“, kaže on.
Ideja je prvobitno pobijedila na jednom takmičenju.
„Nisam tada znao da će ta ideja postati nešto čime ću se baviti narednih sedam godina i postati jedna vrsta opsesije koja doprinosi razvoju društva i zajednici u cijelosti“, priznaje direktor.
Od prostora do ekosistema
Kroz godine se promijenilo gotovo sve, osim jedne stvari.
„Ostala je ista jedna ključna stvar: vjerovanje da mladima ne treba samo govoriti da trebaju ostati u Bosni i Hercegovini, nego im moramo stvarati razloge da ovdje vide budućnost“, kaže Rastoder.
Programi su rasli iz prostora za učenje u zajednicu, a zatim u edukacije, STEM, istraživanje, karijerni razvoj, freelancing, poduzetništvo, mentalno zdravlje, rodnu ravnopravnost, inkluziju i međunarodnu saradnju. Danas HUB više ne posmatra kao prostor. Prostor je samo infrastruktura. HUB su ljudi, odnosi, znanje i prilike koje nastaju među tim ljudima.
Trenutak kada je Rastoder shvatio da gradi zajednicu nije vezan za jedan datum.
„Počelo je onda kada su ljudi počeli dolaziti u HUB i kada nisu dolazili samo zbog programa, dolazili su učiti zajedno, vraćali su se, dovodili prijatelje, organizovali vlastite aktivnosti. Neki su se vremenom vratili u drugoj ulozi. Nekada bi neko došao kao student, a nekoliko godina kasnije javio se kao partner, predavač/ica ili neko ko je zaposlio drugog HUB korisnika zato kažem tada shvatite da više ne upravljate samo prostorom upravljate ekosistemom odnosa koji ste pokrenuli, ali koji više nije samo vaš“, govori on.
Trenuci koji ostaju
Na pitanje o najvažnijem trenutku, Rastoder ne navodi nagradu ni događaj.
„Najvažniji su mi trenuci kada vidim da je nešto što smo napravili počelo živjeti bez nas na primjer bivši korisnik koji je u HUB-u upoznao osobu sa kojom je pokrenuo vlastiti projekt, prvo radno iskustvo, student koji je tražio pomoć pa postao mentor drugima“, kaže Rastoder.
Posebno ga dotiče jedan običaj, a to je trenutak kada mnogi članovi/ce nakon što završe jedan ciklus studija u zahvalnicama stave ime Homework HUB kao trajno sjećanje na provedene sate, dane i mjesece, godine. Jednu osobu kao simbol ne izdvaja.
„Bilo ih je više i upravo mi je zbog toga teško izdvojiti samo jednu osobu. Najviše pamti one koji su došli bez jasne ideje, a vremenom pronašli pravac, meni je posebno važan taj trenutak kada više niste potrebni toj osobi“, kazao je Rastoder te dodao i da ga raduje kada se HUB nađe u krizi, a to se, kaže, često dešava, pa se neko od bivših korisnika javi i ponudi pomoć.
Za sebe jednom rečenicom kaže da je Homework HUB mjesto gdje mladi ne dolaze samo učiti znanje, nego ga dijeliti, propitivati i pretvarati u prilike.
Mladi nisu problem!
Rastoder smatra da društvo o mladima često govori pogrešno. Često ih posmatramo kao problem koji treba riješiti, umjesto kao ljude koji mogu rješavati probleme, a rijetki su oni koji žele da to rješavaju, jer politički gledano ‘nisu interesantna ciljna (čitaj: glasačka) skupina’.
„Odrasli potcjenjuju koliko mladi žele učestvovati i biti korisni, ali ih istovremeno pitaju za mišljenje tek nakon što je odluka donesena. Mladi ne traže uvijek da im neko riješi život, često traže pristup, povjerenje, prostor i priliku da pokušaju“, mišljenja je Rastoder.
Rastoder najveći problem vidi u primjeni znanja. Formalno obrazovanje često daje znanje, ali tržište rada traži i sposobnost da to znanje primijenite. Rastedor ocjenjuje da je to proces u kojem se kasni dugo godina.
„Tržište sada treba da uđe u obrazovanje. Malo drugačiji proces za koji mi kaskamo dugo godina i tako obezvrjeđujemo stečene diplome“, smatra on.
Među vještinama koje se ne mogu uvijek steći kroz ispit navodi komunikaciju, timski rad, prezentaciju, upravljanje projektom, digitalne vještine, rad s klijentom, rješavanje problema i odgovornost, pritom ne dovodi u pitanje ulogu fakulteta.
„Ne mislim da fakulteti ne trebaju postojati ili da formalno obrazovanje nije važno, naprotiv problem je u tome što moramo bolje povezati obrazovanje sa stvarnim životom, trebamo pustiti da nauka postane naša saputnica u životu“, kazao je Rastoder.
Mala organizacija i veliki sistem
Na pitanje da li HUB popunjava prazninu koju ostavljaju škole i fakulteti, odgovara potvrdno, ali s rezervom.
„Jeste, ali nikada nisam želio da HUB bude zamjena za sistem, već da bude ruka podrške da zajedno koračamo ka istom cilju. Nažalost, to nije bio slučaj niti mogu reći da su te ruke nesebično pružane“, kazao je.
Tu je, priznaje, i njegova najveća frustracija. Ako jedna mala organizacija može napraviti nešto dobro, to je dokaz da je moguće ali nije održivo očekivati da nekoliko ljudi trajno nadomješta ono što bi trebalo biti sistemsko.
„Kada napravite nešto što funkcioniše, sistem ponekad kaže ‘odlično, nastavite vi’, umjesto da kaže ‘odlično, hajde da vidimo kako ovo možemo napraviti dostupnim hiljadama mladih zajedno sa vama’“, kazao je.
O saradnji s institucijama govori ambivalentno. Saradnja s institucijama za njega je bila veoma važna jer bez njih ne možemo napraviti sistemski uticaj. Institucije imaju procedure, mandate i ograničenja koja mala organizacija nema, razlika u brzini je velika, ali ne samo u brzini zato nekada postoji velika razlika između brzine kojom mlad čovjek želi rješenje i brzine kojom sistem može reagovati, ali i same volje tog sistema da zadrži mlade osobe.
„Partner mora dijeliti barem dio naše vrijednosne logike: da mladima ne prilazimo samo kao publici nego kao partnerima. Važno je i da partner ne pita samo ‘koliko ljudi ćemo dobiti na događaju’, nego i ‘šta će ti ljudi nakon toga moći uraditi’“, kazao je.
Odluke o programima, počinju slušanjem. Najčešće slušajući mlade, je smatra da ne možete jednom napraviti program i očekivati da će potrebe biti iste pet godina kasnije.
„Kada smo počeli, AI (umjetna inteligencija) nije imao današnji značaj, danas ne možete ozbiljno razgovarati o budućnosti obrazovanja i rada, a ignorisati AI“, kazao je.
Da je na pravom putu, najviše su mu pokazali ‘STEM programi’ za srednjoškolce, jer je direktno vidio kako neko prvi put dobije priliku da nešto istraži, napravi i kaže: ‘Možda je ovo ono čime se želim baviti.’
Može li jedan kamp promijeniti nečiju odluku o studiju? „Može, ali ne bih rekao da jedan kamp magično mijenja život, može promijeniti percepciju.“
Šta stoji iza brojki?
Javnosti su ranije predstavljane velike brojke, a Rastoder insistira na preciznosti.
,,Podatak o više od 20.000 mladih i oko 80 mjeseci rada, objašnjava, odnosi se na doseg i učešće kroz različite aktivnosti, programe, događaje i korištenje HUB-a, a ne treba ih automatski tumačiti kao 20.000 različitih registrovanih članova to je važna razlika“, kazao je Rastoder.
Uspjeh danas mjeri kroz četiri stvari: koliko ljudi koristi HUB, koliko ih završava programe, šta nakon toga rade i koliko se vraćaju da doprinesu zajednici.
Najiskrenije je govorio o praćenju ishoda.
„Imali smo veliki broj takvih pojedinačnih ishoda, ali nikada nismo dovoljno dobro vodili longitudinalno praćenje korisnika i to je jedna od stvari koju danas smatram važnom lekcijom. Uticaj smo stvarali bolje nego što smo ga mjerili“, kaže Rastoder.
Sistematizirane podatke o zaposlenju, praksi ili pokretanju biznisa nema, ali ima pojedinačne. Kroz HUB je svoje prvo radno iskustvo dobilo i više od 50 mladih ljudi, a opravdanom smatra upravo kritiku o mjerenju.
„Nekada smo bili toliko fokusirani na sljedeći program da nismo dovoljno dobro zastali da izmjerimo šta se desilo sa ljudima koji su već prošli kroz prethodni“, dodaje on.
Rastedor nabraja programe mentalnog zdravlja, besplatnu podršku, ‘STEM kampove’, istraživanja, programe rodne ravnopravnosti, pristup studentima sa invaliditetom, studentske organizacije i desetine partnerstava. Tu su i priznanje Skupštine Kantona Sarajevo za doprinos obrazovanju i nauci, nominacija za Global Startup Award za najbolji coworking prostor u jugoistočnoj Evropi i A+ bonitet posljednje tri godine.
Ipak, najbolji odgovor nisu nagrade.
„To su mlade osobe koje kad pitate da li su čuli za Homework HUB, a oni kažu da jesu, ili su bili dijelom tih aktivnosti. U Kantonu Sarajevo je sigurno svaka peta takva mlada osoba. Najveća zabluda je da je HUB profitabilna organizacija“, dodao je Rastoder.
Najteži dio priče: novac
O finansiranju Rastoder govori kao o najtežem pitanju. Homework HUB nikada nije zamišljen kao klasičan biznis kojem je profit krajnji cilj. Članarine, edukacije, partnerstva, projekti i donacije trebali su omogućiti održiv društveni uticaj.
„Tu dolazimo do najvećeg izazova: društveni uticaj ne oslobađa vas poslovnih troškova. Imate plate, zakup, režije, tehnologiju, održavanje i sve ostalo što ima i bilo koji drugi biznis“, kaže Rastoder.
Plan je povećati broj aktivnih članova i razvijati projektne aktivnosti, ali bez institucionalne podrške teško će ići. Osnivačka lekcija Mirze Rastedora je da ‘vjera u ideju nije dovoljna, ali je neophodna’.
„Naučio sam da morate iskoristiti sve stečeno znanje koje ste do tada imali, bilo kroz finansije, ljude, marketing, pravo, prodaju, partnerstva, krizni menadžment i još mnogo toga“, kazao je.
Za pet godina Rastoder želi da se o HUB-u ne pita samo gdje se nalazi, nego koliko mladih je kroz njega dobilo svoju priliku. Priželjkuje finansijsku održivost, manju zavisnost od grantova, snažnu zajednicu članova i partnera te programe koji povezuju obrazovanje sa profesionalnim iskustvom. Mjerilo uspjeha je jasno.
„Znat ću da smo uspjeli kada budem mogao pogledati generacije ljudi koje smo pratili kroz HUB. Kada budem mogao reći ‘došli su kao učenici i studenti, a izašli kao ljudi koji stvaraju, rade, istražuju, pokreću biznise, zapošljavaju druge i vraćaju se da pomognu generaciji iza sebe'“, kaže Rastoder.
