Iako je ratni period iza nas, njegove posljedice su vidljive i danas. Muzeji širom BiH pokušali su da kroz pojedine izložbe dočaraju barem dio dešavanja i da prikažu teške situacije u kojima se nalazilo stanovništvo ove zemlje.
Nasilje nad ženama problem je o kojem se u BiH još uvijek nedovoljno govori, a žrtve nasilja najčešće se odlučuju na šutnju zbog društva, religije ili materijalne situacije.
Težina rata leži u tome što prestanak oružanog sukoba ostavlja breme na srcu svih ljudi tako da na neki način taj rat i dalje traje. Koliko jako srce i dušu čovjek treba imati da se odupre mržnji prema onima koji su mu učinili nepravdu, najbolje pokazuje primjer Ajne Jusić, koja se bori da sistem konačno prepozna i prizna „djecu rođenu zbog rata”.
Život Židova u Mostaru je danas sve, ali ne lagan. Malobrojni stanovnici grada na Neretvi koji pripadaju ovoj skupini ljudi se godinama trude da unaprijede svoj položaj u društvu i očuvaju bogato naslijeđe židovske kulture na ovim prostorima.
„Da nam je opet ono vrijeme, onu vlast, Titu i njegove pionire. Sve bi bilo lakše“, često ćete čuti od ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini. Ali, najveći nostalgiju primjetit ćete kada dođete u kraljevski grad Jajce krajem novembra i obiđete Muzej II zasjedanja AVNOJ-a.
Ovo je trebala biti priča o nacionalnim manjinama, a prerasla je u manjkavost riječi pred veličinom čovjeka koji ne dozvoljava da se određuje prema tome šta je, već ko je on prema svim važnim parametrima, a koji nacionalnu pripadnost ne mjere.