Ovo je trebala biti priča o nacionalnim manjinama, a prerasla je u manjkavost riječi pred veličinom čovjeka koji ne dozvoljava da se određuje prema tome šta je, već ko je on prema svim važnim parametrima, a koji nacionalnu pripadnost ne mjere.
U ratnom periodu bilo je teško pomagati prijateljima druge nacionalnosti jer si uglavnom okarakterisan kao izdajnik svog naroda, ali Brankica je sigurna u ispravnost svoje odluke.
„Nakon dobročinstva u posljeratnom periodu, ljudi od nje nisu napravili heroja već osobu izopštenu iz društva. Najbolja moguća opcija bila je povratak u Jajce jer u Banja Luci, nakon što je pomogla Bajri za nju nije bilo mjesta. Ali ni povratak u Jajce nije bio spas već samo utjeha."
Ahmetu posljedice tog čina s obzirom na njeno ime, vjeroispovjest, nisu ništa značile. Jedino mu je bilo bitno da joj osigura siguran dom, što je i uradio.