Visočanka Merima Dervović je studentica Filozofskog fakulteta, Odsjeka za italijanski jezik i književnost i osoba je sa invaliditetom. Merimin primarni cilj jeste pokrenuti otvoreni dijalog o predrasudama koje postoje vezane za osobe sa invaliditetom i izazovima sa kojima se ova grupa suočava svakodnevno.
Svjesni smo da se većina njih neće zadržati, ali svaka od tih osoba donosi moguću životnu lekciju koja će nas naučiti o svijetu i samom sebi. Međutim, postoje one osobe koje zauvijek promjene put naših života. To su rijetke osobe koje vam poboljšaju život ili ga čak i spasu. To su obični heroji.
Podijeljenost građana po etničkoj liniji opterećuje Mostar. Centar za mir i multietničku saradnju želi da kroz rad sa mladima spriječi razdvojenost i nagradi one koji pomogli gradu u teškim vremenima.
Ne sećam se kada sam je prvi put videla. Znam da je sedela u invalidskim kolicima i sakupljala novac za lečenje onih kojima je novac potreban. Bar je tako pisalo na onima kartonima koje je okačila sa svih strana svojih kolica. Nekoliko puta sam ostavila svoj prilog nadajući se da će ovog puta otiću u prave ruke. Iskreno, nisam mnogo ni obraćala pažnju na nju.
Aida Šehović, je Banjalučanka koja se suočila sa realnošću rata u 15. godini kada je njezina porodica emigrirala u Tursku, kasnije Njemačku pa u SAD. Danas, Aidina misija je da se kroz umjetnost sjeća žrtava genocida i edukuje građane širom svijeta o posljedicama rata.
Ovo je trebala biti priča o nacionalnim manjinama, a prerasla je u manjkavost riječi pred veličinom čovjeka koji ne dozvoljava da se određuje prema tome šta je, već ko je on prema svim važnim parametrima, a koji nacionalnu pripadnost ne mjere.