Svijet je 1992. godine postao svjestan i uznemiren zbog seksualnog nasilja koje je činjeno u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, te je tražio uspostavu tribunala koji bi doveo počinitelje pred pravdu.
Na hiljade ožalošćenih stiglo je 11. jula 2023. godine u Memorijalni centar Srebrenica u Potočarima kako bi obilježili 28. godišnjicu genocida u Srebrenici. Ovo mezarje koje se stalno širi služi kao posljednje počivalište za mnoge od oko 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka koji su ubijeni u genocidu 1995. godine. I uprkos tome što su prošle skoro tri decenije, ove godine je ukopano 30 ljudi, od kojih je najmlađi 15-godišnji dječak. Obavljena je i 71 reasocijacija, odnosno pripajanje posmrtnih ostataka ranije pronađenih i identificiranih žrtava.
Iako je prošlo više od 30 godina od početka rata u Bosni i Hercegovini, potraga za pravdom još uvijek zaokuplja većinu preživjelih seksualnog nasilja a prevashodno zbog nepostojanja strategije za tranzicionu pravdu, kao i zbog nedostupnosti počinitelja ratnih zločina.
Uprkos brojnim svjedočanstvima, forenzičkim dokazima, nalazima iz masovnih grobnica, predmetima, kao i drugoj dokumentaciji, negiranje genocida i govor mržnje i dalje pogađaju Bosnu i Hercegovinu i šire područje.
Temeljni dio državnog jedinstva je zajednički osjećaj nacionalnog identiteta, utjelovljen u zastavi, himni ili pasošu. Uprkos brojnim razlikama, Kanada i Bosna i Hercegovina (BiH) svjedočile su porastu politika identiteta i podjela koje su prijetile društvenoj koheziji i nacionalnom identitetu u obje zemlje.
Protestima na kojima traže pravdu i podsjećaju da se ne zaboravi, šetnjom, čitanjem imena i prezimena ubijenih, različitim kulturnim ali i drugim događajima obilježava se genocid u Tuzli, Gradu, u koji su preživjeli uspjeli doći nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine. Zajednička poruka je: „Ne mrzimo, ali nećemo nikada zaboraviti.“