Već sam negdje čula ovu priču. Pročitala sam je desetak puta. Ali, dok sam slušala priču o Maršu smrti Ahmeda Ustića nije bilo moguće da zaustavim neobičnu paralizu koju sam osjetila dok sam prvi put čitala izvještaj o užasnom šestodnevnom putovanju ovog mladića na trasi za opstanak.
Moglo bi se pomisliti da umjetnost i poslijeratne rane nisu toliko povezane. Aida Šehović, bosanskohercegovačka umjetnica sa sjedištem u New York-u, tvrdi drugačije. Ona tome svjedoči posljednjih 15 godina – dokazala je da umjetnost može pomoći oporavku nakon sukoba.
U protekle dvije godine, Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) i Memorijalni centar Srebrenica organizovali su dvije ljetnje škole za mlade u Srebrenici. Prva, pod nazivom ,,Suočavanje s prošlošću za budućnost“, održana je u periodu od 08. do 13. jula 2020. godine, dok je druga, naziva ,,Istina. Pravda. Prevencija.“, trajala od 06. do 13. jula 2021. godine.
Ovog jula, u okviru programa obilježavanja 27. godišnjice genocida u Srebrenici, u saradnji sa Memorijalnim centrom Srebrenica, Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) organizuje treće izdanje Škole za mlade Srebrenica.
Priča je mogla početi ovako: Imam jedno dijete, sina. Zjenicu oka moga. Sav moj ponos i dika je on. Priča je mogla početi i ovako: Živimo našu bajku, a naše dvoje djece juri svoje snove. Život je lijep, ugodan. On ima posao, a ja se brinem o djeci i kući. Mi smo sretni. Čak je moglo biti i ovako: Imam majku i sestru. Nerazdvojne smo. Satima možemo kafenisati.
Lični dokumenti, odjeća, fotografije ubijenog oca Azema, kao i kaiš koji je izradio za svog sina Muhameda prije nego što je ubijen u srebreničkom genocidu, donirani su Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari. ,,Predmeti pripadaju Memorijalnom centru Srebrenica jer najbolje mogu govoriti o ubijenima ako se nalaze blizu njih“, kazao je Muhamed Delić, sin ubijenog Azema.