Ne možete ušutkati olovke

7. januara u 11:20 sati, u Parizu, napadnuta je redakcija satiričnog lista Charlie Hebdo, tijekom sedmičnog sastanka uredništva. Nakon objave edicije pod nazivom ChariaHebdo, ured lista se nalazio pod policijskom zaštitom od 2011., a u noći nakon izlaska pomenutog primjerka bačena je bomba na ured i tom prilikom je isti uništen, a ljudskih žrtava nije bilo. Međutim, ovaj put napad se desio od strane tri naouružana lica koja su uzvikivala “Bog je veliki“, oni su dodali da žele osvetiti poslanika Muhameda i tom prilikom usmrtili su dvanaest ljudi. Dok pišem, događaji ostaju još uvijek nerazjašnjeni, a ubice su, još uvijek, u bijegu.

Unatoč maglovitosti kojom je obavijen cijeli slučaj, društvenim medijima već bijesne pojedinci, a zavjere se stvaraju iz paranoje, dok se val prikrivenog rasizma uzdiže iznad same tragedije. Moj Facebook profil je preplavljen haštagovima poput “#gobackhome“ i “#yougotwhatyoudeserve“. Glasna manjina bije bitku online: proteroristi, s jedne strane, i pronacionalisti, s vjetrom u leđima kojeg im daju mediji gladni senzacionalizma, s druge strane. U isto vrijeme pojedini političari, poput lešinara, koriste ovu tragediju kako bi uzeli poene za predsjedničke izbore koji slijede 2017.

Ali ta Francuska nije moja Francuska.

Moja Francuska je ona koja je na ulicama večeras i koja iskazuje poštovanje žrtvama i njihovim obiteljima, okupljajući se u miru i boreći se za naša prava i vrijednosti. Kako je francuski predsjednik rekao: “Sloboda će uvijek biti snažnija od varvarstva. Okupljanje svih nas i u svim oblicima je ono što treba da bude naša reakcija. Naše najsnažnije oružje je jedinstvo. Ništa nas ne može slomiti.“

Nikada više oružje ne smije biti odgovor na olovke. Naša dužnost je da odamo počast onima koji su platili svojim životima zbog diranja u “nedodirljivo“ propitivanjem, kritiziranjem i smijehom. Sloboda govora i sloboda medija su suštinske vrijednosti demokracije i ono što će nas podsjećati na njezinu cijenu.

Danas, svi smo Charlie.