Wagner: Njemačka se pomirila sa ratnim neprijateljima.
Predstavnici Centra za postkonfliktna istrazivanja imali su priliku sastati se sa glasnogovornikom njemačke Ambasade, Jensom Wagnerom, i razgovarati o nizu pitanja, uključujući njemačko iskutsvo sa obnovom nakon Drugog svjetskog rata, važnost spomenika u prevenciji konflikta i mogućim dostupnim resursima koje Bosna i Hercegovina posjeduje.
Komentirajući posljedice Drugog svjetskog rata u Njemačkoj, Wagner je istakao da nije moguće pronaći mnogo sličnosti između situacije u kojoj se nalazila postratna Njemačka i situacije u kojoj se trenutno nalazi Bosna i Hercegovina, djelimično zbog činjenice da je u slučaju Njemačke postojao jasan konsenzus o tome ko je počeo rat i ko su bile njegove žrtve. Dodao je da je Hladni rat i visok stupanj prisustva međunarodne zajednice velikim dijelom dominirao njemačko iskustvo u ovom procesu. Istakao je da je za uspješnu obnovu i rekonstrukciju Njemačke velikim dijelom zaslužno pomirenje Njemačkog naroda sa ratnim neprijateljima. Njemačka je razvila način pomirenja društva kao cjeline, utemeljeno kako na politici tako i na samim ljudima. Još jedan važan aspekt za njemačko postratno društvo bila je konfrontacija i suočavanje sa prošlošću i preuzimanje odgovornosti za zločine počinjene tokom Drugog svjetskog rata. Ovaj proces počeo je poprilićno kasno i zahtijevao je involviranje mlađih generacija, kao što je to bio slučaj sa studentskom pobunom 1968, da prisile starije genaracije da se suoče sa prošlošću.
Na pitanje o značaju spomenika u sprećavanju konflikata, Wagner je odgovorio da spomenici takve prirode predstavljaju izrazito jaku izjavu o tome kojih dijelova historije određeno društvo želi da se sjeća. U nekim slučajevima, podizanje spomenika može poslužiti kao podsticaj da se konflikt održi u životu, u drugim slučajevima može biti gesta koja gradi mostove i olakšava pomirenje. Danas, ratni spomenici obično sjećaju na sve one koje su izgubili živote tokom konflikta, bez obzira na stranu na kojoj su se borili. Njemačka je pokazala snažnu volju i predanost u podizanju spomenika sjećanja na Holokaust i drugih zločina počinjenih u ime nacisticke Njemačke. Geste ovakve vrste oblikuju današnje diskusije i jasno pokazuju prihvatanje odgovornosti. Ova poruka najvidljivija je u odabiru lokacije za berlinski spomenik holokaustu: lociran direktno pored političkog centra grada, spomenik predstavlja zajedničku inicijativu vlade i civilnog društva.
Wagner je dalje istakao veliki potencijal Bosne i Hercegovine, posebno naglašavajući polja procesa pomirenja i ekonomskog napretka, ali dodavajući da su oba polja usko vezana za obrazovanje. Obrazovni sistem Bosne i Hercegovine ni na koji način ne pokušava premostiti etničke različitosti. Naprotiv, samo ih jače produbljuje i naglašava. Najpoznatiji primjer je sistem “dvije škole po jedim krovom” koji učenike razdvaja na osnovu etničke pripadnosti, na osnovu koje prate različita predavanja. Wagner je izrazio interesovanje da vidi povećan broj razmjena u obrazovnom sektoru, kako između Bosne i Hercegovine i ostatka Evrope, tako i u samoj državi. Interna obrazovna razmjena ove vrste konfrontila bi problem mladih ljudi koji odrastaju bez kontakta sa drugim entitetima, situacije koja izrazito ograničava mogućnosti značajnog pomirenja.
Njemačka vlada aktivna je u Bosni i Hercegovini kroz rad ambasade i organizacija kao sto je Njemačko udruženje za napredak (GIZ). Njemačka ambasada aktivno je uključena u manje projekte koji se tiću procesa pomirenja i na taj način pokušavaju graditi zajedničku budućnost. Jedan takav projekat je “Cinema For Peace Foundation”. U ovom projektu, preživjele žrtve srebrenićkog zločina su intervjuisani i njihovi intervjui objedinjeni u biblioteku video svjedočenja. Drugi projekti ambasade fokusirani su na obrazovni sektor, kao što je projekat razmjene 550 učenika srednjih škola iz Bosne i Hercegovine koji će putovati u Njemačku do kraja školske 2014/2015 godine. Za mnoge od njih, ova razmjena pružit će potpuno novu perspektivu kako njihove domovine tako i njih samih: u Njemačkoj gdje vrlo mali broj učenika razumije razliku izmedu Repubilke Srpske i Federacije BiH, svi su vidjeni kao Bosanci. Trenutno ambasada organizuje konferenciju mladih, planiranu za kraj juna gdje će 100 mladih ljudi iz BiH, Evrope i SAD-a imati priliku da se okupe u Sarajevu. Ambasada također fininsira mnoge projekte vezane za nacionalne manjine, posebo romsku manjinu u BiH. Projekti u Mostaru uključuju napor da se dva dijela grada povežu kroz muziku: mladi ljudi sa obje strane, bošnjačke i hrvatske, ohrabruju se da sviraju zajedno I tako osnivaju multietničke bendove. Slično tome, ambasada finansira Moled UN-a u Mostaru čiji je cilj okupljanje studenata sa obje strane grada.
Kako se razgovor pribilžavao kraju, Wagner je komentirao proteste u BiH. On kaze:”Veoma je razumljivo da postoji visoka razina frustracije. Mi vjerujemo da je sastavni dio života u demokratiji mogućnost građana da izraze nezadovoljstvo protestima, i nadamo se da će političari širom zemlje ovo shvatiti kao poziv na buđenje i pronaći način za dijaog sa građanima. Vjerujemo da političari ovdje imaju istinsku odgovornost da kompromitiraju više nego sto su to radili do sad. Iskreno se nadam, da će ih pritisak sa ulica natjerati da rade više, ali istovremeno želim da nagalasim da protesti moraju da budu mirni i da ne podržavamo niti jedan vid nasilja. Nadam se da od sad vise nećemo vidjeti ispade nasilja, jer to ni u jednom vidu ne pomaže građanima.”
