Dženana Pezić-Ahmetpašić, iz Sanskog Mosta, provodi veći dio svog slobodnog vremena dižući tegove, uprkos dugogodišnjim predrasudama prema ženama sportašicama u BiH. Za PCRC je rekla da je posvećena sportu, unatoč nepristojnim i osuđujućim komentarima komšija, koji su išli do te mjere da tvrde da nije zatrudnila nakon braka radi korištenja steroida i hormona.
Ova optužba je daleko od istine, ali Pezić-Ahmetpašić kaže da je kritike samo motivišu.
“Svaka kritika je dobrodošla, jer me svaka motiviše za dalji razvoj, čini me ambicioznijom, odlučnijom, i posvećenijom sportistkinjom. Uvijek nađem svoje mjesto u teretani punoj nadmenih muškaraca, jer ovo je sport kome sam posvećena i koji volim”, kaže ona.
Pezić-Ahmetpašić predstavlja kontrast načinu na koji su žene u konzervativnom bh. društvu inače predstavljene: slabe, zavisne žrtve, čija je vrijednost određena njihovom privlačnošću i reproduktivnim sposobnostima. Čak je i bosanski jezik protiv žena na neki način. Živimo u društvu koje konstantno odbija ženski rod za riječi kao što su vojnik, pilot, delegat i psiholog. Nema muškog roda za riječi domaćica, stjuardesa i medicinska sestra.
Nakon braka, samo mali broj žena u Bosni i Hercegovini će zadržati samo svoje prezime i suočiti se sa posljedicama. U haustoru ćete gotovo sigurno sresti komšiju koji će pitati da li živite u vanbračnoj zajednici, jer su dva prezimena na vratima. Ako ikada spomenete da se ne želite udati, vaš uspjeh će biti potpuno potkopan. Čak i da dobijete Nobelovu nagradu, nakon toga, smatrati će vas manje uspješnom, nego da ste se udali i imali djecu.
Nevjerovatno je teško boriti se sa većinom u bh. društvu, ali okrenimo se nekolicini žena koje su bile dovoljno hrabre da budu drugačije, koje se trenutno ističu u tipično “muškim” poljima.
Zlata Delić, iz Doboja, je profesionalna vojnikinja OSBiH, već duže od tri godine. Kao i njene muške kolege, rukovala je sofisticiranim naoružanjem, vozila vojna vozila i učestvovala u izvođenju vježbe gašenja požara protivpožarnim aparatom. Za PCRC je rekla da nije nailazila na predrasude ili rodne stereotipe u poslu koji obavlja.
Aida dr. Sinanović je, također, član OSBiH, ali kao oficir i ljekar.
“Već petu godinu sam na formacijskom mjestu majora“, rekla je za PCRC. “Primam za svoj rad majorsku platu i čekam taj čin. Komandir sam sanitetske čete, koja broji 50 vojnih i građanskih lica. Nikada nisam nailazila na rodne probleme.”
Dodala je da učestvuje u projektima vezanim za rod, i da je rezolucija 1325 Savjeta bezbjednosti UN, koja se bavi ulogom žene u upravljanju konfliktom, rezoluciji konflikta i održivom miru, nešto o čemu se priča i vodi računa u OSBiH.
Maira Brkić, iz Gračanice, je po zanimanju diplomirana ekonomistica, ali je odabrala lov, kao hobi, kada je imala 19 godina.
“Kada sam odlučila postati lovočuvar mnogi ljudi su me čudno gledali. U vrijeme kada sam polagala lovočuvarski ispit sa mnom je bilo 50 muškaraca i niti jedna žena.”
Brkić je dodala da ne obraća pažnju na stereotipe i da misli da žena može raditi svaki posao koji poželi. Samo joj je potrebna dobra volja i odlučnost.
Svim ženama u BiH i širom svijeta, koje kuju svoju sreću i rade na okončanju diskriminacije, koje ignorišu stereotipe i ne daju drugima da odrede njihove mogućnosti, Centar za postkonfliktna istraživanja želi sretan Međunarodni dan žena!
