Sažetak historije aktuelnog sukoba u Ukrajini i hrabrost dvadesetšestogodišnje studentice filmske akademije u njenom pokušaju da zabilježi Revoluciju sa fronta.
Ukrajina, druga država po površini u Evropi, zvanično je stekla nezavisnost nakon raspada Sovjetskog Saveza 1990. godine. Narod ove novoformirane države od tada uhvaćen je u burnom ratnom nadmetanju Rusije i Evrope gdje svaka strana vuče svoj dio konopca i teži ka ekonomskoj i političkoj prevlasti.
Prateći dolazak Vladimira Putina na vlast u 2000. godini, Rusija je povećala svoje prisustvo i interes u ukrajinskoj politici podržavajući pro-ruskog simpatizera, Viktora Janukoviča na veoma kontroverznim predsjedničkim izborima. Kao rezultat ove situacije, hiljade bijesnih Ukrajinaca preplavilo je ulice u masivnim mirovnim protestima poznatim kao ”narančasta revolucija” 2004. godine. Javno negodovanje uspješno je promijenilo ishod namještenih izbora, ali je prethodno odnešena pobjeda spriječila održivu reformu u Ukrajini.
Zbog ekonomske krize u Ukrajini 2008/2009. godine, Janukovič je odnio legitimnu pobjedu na izborima 2010. godine, obećavajući glasačima stabilnu i prosperitetnu budućnost. Par mjeseci nakon preuzimanja dužnosti, predsjednik Janukovič počeo je sa implementacijom mjera otpora evropskim integracijama u cilju jačanja veza sa Ruskom Federacijom. Tenzije su eskalirale u 2014. godini Janukovičevim odbijanjem potpisivanja sporazuma o pridruživanju Evropskoj Uniji; koji je bio u opticaju mjesecima ranije. Ova odluka, u kombinaciji sa rastućim nezadovoljstvom prema rasprostranjenoj korupciji u vladinom sektoru i čestim kršenjima ljudskih prava, kulminirala je unutar ukrajinske revolucije.
Nemiri i nasilni građanski protesti eruptirali su kako je revolucija napredovala, rezultirajući smrću stotina protestanata, policajaca, i nevinih posmatrača. Propaganda podržana od strane Kremlja uticala je na jačanje nasilja i krvoprolića širom Ukrajine, dok su stanovnici predominantno ruskih govornih područja na istoku formirali oružane vojne snage i počeli sa osvajanjem zgrada ukrajinske vlade.
Usred općeg haosa dvadesetšestogodišnja studentica filmske akademije u Kijevu, Alisa Kovalenko, odlučila je poduzeti mjere onako kako najbolje zna; kroz filmski objektiv. Snimala je rastuće tenzije širom Ukrajine, uključujući pro-ruske skupove i opasne proteste u glavnom gradu Kijevu. U plemenitom nastojanju da se izbori protiv ruske propagande koja ukrajinske nacionaliste prikazuje kao zločince i teroriste, Kovalenko se priključila grupi ukrajinskih vojnika na prvim linijama u ratu. S kamerom u ruci, izdržala je bezbroj opasnih susreta sa separatističkim snajperistima, eksplozije minobacačkih granata i pucnjavu mitraljeza. Jednom je čak bila zarobljena i prošla je kroz nasilno saslušavanje pro-ruskih snaga zbog špijunaže.
Kovalenko, u suradnji s režiserkom Lubov Durakovom, od svih snimaka koje je zabilježila tokom Revolucije napravila je kompilaciju i transformirala ju u jedinstven i otriježnjujući dokumentarni film pod imenom “Alisa u zemlji rata”.
Alisa u zemlji rata fenomenalan je prikaz ukrajinskog konflikta jer humanizira rat kroz scene drugarstva i prikazuje svakodnevnicu običnih ljudi koji riskiraju živote na prvim linijama da odbrane svoju zemlju i sačuvaju njeno jedinstvo.
Snimci vojnika koji ukrašavaju napuštene domove improviziranim božićnim vijencima, kao i scene gdje vojnici kartaju i pričaju o svojim rodnim mjestima, tjeraju gledaoce da vide dalje od uniforme koju ljudi nose i posmatraju ih kao osobe. Kada Alisa pita ljude zašto su dobrovoljno pristupili prvim linijama sukoba, svi njihovi odgovori oslikavaju duboku zabrinutost za dobrobit građana Ukrajine i budućnost njihove nacije. U ovom smislu, film uspješno pobija već pomenuti sveprisutni ruski sentiment koji sve ukrajinske vojnike predstavlja kao zločince i teroriste.
Nakon projekcije Alisa u zemlji rata na trećem WARM Festivalu u Sarajevu, Anna B. Roach, studentica Univerziteta u Torontu, pohvalila je film jer nam prikazuje rat iz perspektive žene. ”Posebno mi se svidjela pozitivna interakcija između Alise i muških vojnika koji ju nikad nisu sputavali zbog njenog spola. Naprotiv, poštuju nju i njen rad”, zamjećuje Anna.
Još jedan pronicljiv osvrt dolazi od strane Ayle Heder, polaznice magistarskog studija na Des Moines Univerzitetu, i vrti se oko Alisine veze sa njenim dečkom iz Francuske. ”Kada čovjek odluči riskirati život boreći se za neki cilj, obično se smatra junakom i njegova supruga (ili djevojka) prinuđena je da se pomiri s tom odlukom. Uznemirujuće je vidjeti da kada žena, u ovom slučaju Alisa, odluči da se želi boriti, njen dečko kontinuirano kritizira njenu odluku i tvrdi da ista ugrožava njihov odnos, u konačnici prijeteći da će prekinuti vezu ukoliko se Alisa ne vrati kući. To je dvostruki standard koji se prečesto javlja u vrijeme rata i sukoba”.
Iako Alisa u zemlji rata prikazuje samo perspektivu ukrajinskih nacionalista, film služi kao aktivni podsjetnik da je priroda konflikta uvijek kompleksna i višeslojna. Ovaj film će zauvijek sačuvati uspomene, suze i slomljeno srce podijeljene Ukrajine, a gledaoce ostavlja sa porukom da iscrpljujuća ratna potezanja ne jenjavaju, ali i da konopac još drži.
—
Film ‘’Alisa u zemlji rata’’ premijerno je prikazan u sastavu Trećeg WARM Festivala. WARM Festival je održan u Sarajevu od 26. juna do 2. jula 2016. godine. Organiziran u saradnji sa Centrom za postkonfliktna istraživanja, WARM Festival okuplja umjetnike, reportere, akademike i aktiviste koji rade u oblasti savremenih konflikata.
