Uprkos dokumentovanim slučajevima slanja oružja u Siriju i Jemen, balkanski izvoznici nastavljaju profitirati iz ovog unosnog biznisa.
Uprkos dokumentovanim slučajevima slanja oružja u Siriju i Jemen, balkanski izvoznici nastavljaju profitirati iz ovog unosnog biznisa.
U januaru 2017. godine, zajednička delegacija iz BiH i Srbije posjetila ja Sudijsku Arabiju kako bi oformili trilateralni komitet posvećen promociji trgovine i razmjene između ovih zemalja. Pored turizma i ulaganja, balkanski zvaničnici su diskutovali o sve većoj, unosnoj prodaji oružja i vojne opreme ovoj zemlji Perzijskog zaljeva.
Dvije sedmice prije ovog sastanka, saudijski avioni su bombardovali osnovnu školu u blizini glavnog grada Jemena i ubili najmanje osmoro učenika. Par dana prije ovoga, još jedan organizovani napad na periferiji grada ubio je 12 ljudi.
Uprkos ovome, trenutna vojna kampanja Saudijske Arabije u Jemenu i pitanja saučesništva u ratnim zločinima se nisu našli na agendi tokom sastanka bosanskih i srpskih zvaničnika u Rijadu. Umjesto toga, balkanski zvaničnici su se fokusirali na dogovaranje neprekidnog dotoka novca od prodaje oružja, za koje se zna da se dijelom ilegalno šalje na ratišta na Bliskom Istoku, uključujući Jemen i Siriju.
Obim trgovine oružjem na Balkanu i sumnje oko diverzija otkrivene su 2016. godine, nakon istrage koju je sprovela Balkanska istraživačka mreža i Projekt izvještavanja o organizovanom kriminalu i korupciji. Otkriveno je da je, od 2012. godine, osam istočnoevropskih i balkanskih zemalja (BiH, Bugarska, Hrvatska, Češka, Crna Gora, Rumunija, Srbija i Slovačka) odobrilo pošiljku oružja i municije u vrijednosti od najmanje 1.2 billion eura u Saudijsku Arabiju, Jordan, Ujedinjene Arapske Emirate i Tursku. Najveći komad, u vrijednosti od 806 million eura, primila je Saudijska Arabija.
Iako prodaja oružja ovim zemljama nije ilegalna, postoje dokazi koji ukazuju da su ove zemlje dio oružja preusmjerile u Siriju i Jemen kako bi podgrijavale postojeće konflikte. Prema UN Sporazumu o trgovini oružja kojeg su potpisale zemlje Balkana, ovakve prodaje su nelegalne.
Zemlje izvoznice su dužne da vode računa kako bi se smanjila opasnost od ovih diverzija, ali postoji vrlo malo dokaza da vlasti na Balkanu provode bilo kakve sveobuhvatne procjene osim ocjene certifikata i sličnih osnovnih provjera. Zatvaranje očiju ispred ovih potencijalnih prekršaja nosi rizik kršenja velikog broja zakona Evropske Unije (EU) i drugih međunarodnih pravilnika, što bi moglo otežati napore BiH, Srbije i Crne Gore ka ulasku u EU.
Pored diverzija koje se javljaju iz ovih državnih dogovora, oružje sa Balkana takođe dolazi na Bliski Istok pomoću raznih kriminalnih mreža.
Nakon rata u bivšoj Jugoslaviji, balkanske vlade su pokušavale da riješe problem velikog broja nelegalnog oružja koje je u privatnoj svojini građana. Iako zvanične statistike ne postoje, procjenjuje se da broj neprijavljenog oružja u BiH, zemlji sa populacijom od 4 miliona građana, dostiže 750 hiljada. Ovo oružje ne predstavlja samo sigurnosni rizik, već postoje i primjeri krijumčarenja ovog oružja i njihove primjene u terorističkim napadima u Evropi ili slanje na Bliski Istok uz pomoć kriminalnih mreža.
Kako navodi Amnesty International, određene količine municije iz doba Jugoslavije su takođe završile u rukama ISIL-a nakon što su militanti napali i opljačkali vojne barake u Iraku. Ovo oružje je onda izvezeno u Veliku Britaniju tokom 2005. i 2006. godine da bi kasnije bilo ponovo vraćeno u Irak. Izvještaj Armament Research Services iz 2015. godine navodi da 17% oružja koje koristi ISIL u Iraku dolazi sa Balkana.
Iako vlasti na Balkanu imaju ograničenu kontrolu nelegalne trgovine oružjem koja se krijumčari iz regije od strane kriminalnih mreža, one ipak imaju značajnu ulogu u minimiziranju rizika da se njihova vojna oprema koristi kao pokretač stranih sukoba.
U februaru 2015. godine, BiH je zabranila prodaju oružja i municije u Ukrajinu, tvrdeći da to nije u skladu sa “spoljnopolitičkim interesima u tom trenutku”. Predsjedništvo BiH je u svom saopštenju navelo da izvoz oružja “ne doprinosi regionalnoj sigurnosti, stabilnosti i tekućim međunarodnim diplomatskim naporima u posredovanju mirnog rješenja za krizu u Ukrajini”. Nakon zabrane, Unis Group – bosanski proizvođač oružja koji je osigurao ugovor od 5 miliona eura za opskrbu vojne opreme u ovu ratom razorenu istočnoevropsku zemlju – podnio je tužbu protiv bosanske vlade za ometanje poslovanja.
Nakon zabrane, uslijedila je ostavka Borisa Tucića, ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, koji je tvrdio da Bosna ne bi trebalo da šalje oružje Ukrajini. Odluka od strane centralne vlade da zaustavi izvoz došla je nakon pritiska bosanskih Srba koji tradicionalno održavaju veze sa Rusijom – jednom od strana sukoba u Ukrajini. Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, rekao je “Rusija je jasno rekla šta misli o tim isporukama i ne bi bilo dobro za Bosnu, to jest za RS, da učestvuje u njima. ”
U isto vrijeme kada je zabranila izvoz u Ukrajinu, Bosna je pojačala prodaju oružja u druge zemlje. Prema podacima Spoljnotrgovinske komore BiH, lokalni proizvođači oružja registrovali su povećanje profita između 15 i 20% u 2016. godini u odnosu na prethodnu godinu, a ukupna vrijednost izvoza porasla je sa 70 na 87.4 miliona eura. Glavni primaoci bosanskog oružja u 2016. godini bili su Egipat i Saudijska Arabija.
Ukoliko nastave slati oružje u zemlje koje ih šalju prema ratnim zonama i blokirati druge izvoze na osnovu trenutnih geopolitičkih interesa, balkanske zemlje se izlažu optužbama za dvostruke standarde i ignorisanje kršenja ljudskih prava radi profita. Zatvaranje očiju ispred potencijalnih zloupotreba predstavlja i moralnu dilemu za države koje su proizašle iz krvavog građanskog sukoba prije samo dva desetljeća i koje se i dalje bore sa vlastitim naporima za izgradnju države.
