Dvje mlade žene diskutuju o izazovima i uspjesima u obrazovnim i profesionalnim karijerama, otkrivajući oblike diskriminacije sa kojima se suočavaju mnoge osobe sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini.
Melita Ćano je čitanjem sa usana uspjela da završi fakultet. Imala je dosta problema koji su se javili već na prvoj godini.
„Komunikacija između mene i kolega je bila nezadovoljavajuća. Bilo je naravno izuzetaka. Moram izdvojiti dvije profesorice koje su uvijek bile spremne da mi pomognu“, kazala je Ćano, koja je osoba sa oštećenim sluhom.
Kada su u pitanju kolege, Ćano pojašnjava, da nije bila iznenađena. „Većina osoba nije upoznata sa našim poteškoćama i načinom komunikacije.
„Dok sam na fakultetu čekala da mi počnu predavanja, prišla mi je jedna djevojka i postavila pitanje, koje ja nisam razumjela. Kada sam joj rekla da ne čujem, ona je sažaljivo rekla: ‘Aha, izvini, i udaljila se'“, prisjetila se Ćano, koja je unatoč problemima završila Fakultet političkih nauka u Sarajevu, odsjek Socijalni rad.
Zbog hendikepa koji ima, ali i želje da pomogne drugima koji se nose sa istim problemom, Anela Talam-Crnovršanin – takođe osoba sa oštećenim sluhom – je završila defektološki fakultet u Tuzli, smjer surdoaudiolog.
„Tokom studijaimala samdobre kolegice koje su mi pomagale i profesore koji su bili puni razumijevanja. Što se tiče praćenja predavanja, bilo je teško. Morala sam da sjedim u prvom redu. Nisam ih uvijek mogla baš najbolje pratiti i na kraju predavanja sam ostajala duže radi dodatnih instrukcija”, kazala je Talam-Crnovršanin.
Nakon završenih fakulteta, Ćano i Talam-Crnovršanin se suočavaju sa istim problemom a to je zapošljavanje.
„Poslodavci imaju predrasude prema osobama sa oštećenjem sluha. Trenutno sam nezaposlena. Ne ostvarujem nikakvu naknadu od Boroa za zapošljavanje iako bi prema zakonskim propisima trebala“, kazala je Talam-Crnovršanin.
Ćano se uspjela zaposliti ali ne radi posao za koji se obrazovala.“Znam da je teško ali ja od svog cilja neću odustati“, kazala je Ćano.
Za razliku od Ćano i Talam-Crnovršanin, mnoge osobe sa invaliditetom nemaju dovoljno kvalitetno obrazovanje. Iako postoji inkluzivni pristup nije se daleko doguralo. Vrlo često u redovnom obrazovanju učiteljice ne mogu dovoljno da se posvete djeci sa invaliditetom pa bivaju angažirani stručnjaci koji nemaju dovoljno iskustva.
Nerijetko ne mogu dostići svoje vršnjake koji nemaju invaliditete i nisu spremni za poslove koje diktira tržište rada. S druge strane, ni poslodavci nisu spremni da im pomognu da premoste probleme koji su nastali tokom obrazovanja.
Jasminka Proho izUdruženja gluhih Kantona Sarajevo pojašnjava da bi za prevazilaženje problema država trebala da primjenjuje Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom Ujedinjenih Nacija, a prema kojoj je dužna osigurati kvalitetno obrazovanje.
„Kvalitetnim obrazovanjem osobe sa invaliditetom će najbolje pokazati šta znaju i umiju. Dobiti ćemo mladu osobu koja će moći zadovoljiti tržište rada i bez problema dobiti posao“, kazala je Proho.
Ćano naglašava da je potrebna i veća podrška državnih vlasti. „Trebaju pokušati da nas razumiju i pruže nam šansu“, kazala je ona.
Nada za osobe za invaliditetom je bio Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje Federacije BiH. Međutim, osobe sa invaliditetom nisu zadovoljne jer „ne radi na održivom zapošljavanju u privrednim subjektima“. Navode primjer, da firme koje dobiju poticaje za zapošljavanje osoba sa invaliditetom nakon što ih potroše otpuštaju ih pa su prinuđene ponovno biti na Birou. Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje ne traži kažnjavanje tih firmi.
Iako je i dalje potrebno da se uradi mnogo u smislu osiguravanja jednakih mogućnosti za osobe sa invaliditetom iz Bosne i Hercegovine, ljudi poput Ćano i Talam-Crnovršanin pružaju primjere onoga što se može postići uz upornost i sisteme podrške.
Ova publikacija odabrana je kao dio omladinskog 2018 takmičenja Srđan Aleksić. U pitanju je regionalno takmičenje koje animira mlade da se aktivno angažuju u svojim lokalnim zajednicama i pronađu, dokumentuju i podijele priče o moralnoj hrabrosti, međuetničkoj suradnji i pozitivnoj društvenoj promjeni. Ovo takmičenje dio je nagrađivanog programa „Obični Heroji“ Centra za postkonfliktna istraživanja čiji je primarni cilj korištenje međunarodnih priča o spasiocima i moralnoj hrabrosti da promoviše međuetničko razumijevanje i mir među građanima Zapadnog Balkana.Pobjednici takmičenja će biti proglašeni tokom narednih mjeseci.
Pomoć pri realizaciji ovog projekta ljubazno je osigurao fond National Endowment for Democracy (NED).
