Poznata po radu i trudu legendarnog Alije Sirotanovića i drugih rudara, njihovim umornim ali ponosnim licima koji su silazili pod zemlju da bi radili i izgradili svoju zajednicu u općini Breza, u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. Još od 1907. godine pa na ovamo, rudnik mrkog uglja osim što je identitet Breze, za mnoge je značio život, odnosno egzistenciju.
Danas, dok šetate između rudarskih zgrada, sportskih terena i kafića punih mladih ljudi, jasno je da Breza nije grad bez života, ali otvara pitanja o budućnosti, identitetu, i onome što dolazi nakon zatvaranja rudnika.
Za Adina Suljića, 20-godišnji policajac, život mladih u Brezi na prvi pogled djeluje „normalno“. „Normalan je život za mlade u Brezi, ne možda bogat po sadržaju kao u većim gradovima (Sarajevo), ali opet dobar. Grad bi po meni čak i čišći bio bez rudnika“, kaže on, svjestan da je rudnik bio važan, ali i uvjeren da grad može opstati i bez njega.
Ipak, ispod te prividne stabilnosti krije se problem koji gotovo svi mladi prepoznaju, a to je nedostatak prilika. „Nedostaje radnih mjesta, a i kad “upadnete” na radno mjesto teško je napredovati. Mladi mogu uspjeti, ali samo pojedini, uglavnom privilegovani“, dodaje Suljić.
Sličan osjećaj dijeli i 19-godišnji Emin Smailbegović, student, koji svakodnevno posmatra kako socijalni problemi oblikuju odrastanje njegove generacije. „Mladi su izloženi cigaretama, alkoholu, kladionicama. Sve to utiče na njihov razvoj na loš način“, kaže Smailbegović.
Iako sebe vidi kao budućeg inžinjera mašinstva, priznaje da je profesionalna budućnost u Brezi neizvjesna.
Ta neizvjesnost nije samo lični osjećaj mladih iz Breze, već dio šireg problema u Bosni i Hercegovini. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, stopa nezaposlenosti mladih (15–24 godine) iznosi oko 31 posto, što Bosnu i Hercegovinu svrstava među zemlje s najvišom nezaposlenošću mladih u Evropi. U manjim općinama poput Breze, gdje je tržište rada ograničeno i snažno vezano za jednu industriju, ovaj problem je dodatno izražen.
„Teško je izgraditi karijeru ovdje, ali bih volio ostati. Može se uspjeti, ali ako ciljaš na nešto veće, moraš biti spreman na adaptaciju“, ističe Smailbegović.
Grad bez rudnika – kraj ili novi početak
Podaci govore da rudarski sektor u BiH, iako lokalno važan, nije veliki poslodavac u ukupnoj ekonomiji. Posao u rudnicima i termoelektranama čini oko tri posto ukupne zaposlenosti u zemlji, ali u rudarskim općinama udio može biti i preko 20 posto.
Pitanje zatvaranja rudnika ne nosi samo ekonomske, već i duboko identitetske dileme. Emin smatra da bi Breza bez rudnika morala pronaći novu sliku o sebi.
„Ambicije bi se preokrenule, možda ka sportu, bazenu, dvorani ili nekom potpuno novom identitetu“, kaže on, dodajući da vjeruje kako bi ljudi ipak pokušali ostati i raditi u Brezi.
Međutim, ta tranzicija ne može biti spontana. Anes Fazlić, 42-godišnjak zaposlen u auto-industriji, smatra da Breza trenutno nema jasan plan za život bez rudnika. „Mislim da grad nema strateški plan za takav poduhvat. Potrebno je pokretanje aktivne industrijske zone i privlačenje stranih investicija“, mišljenja je Fazlić.
Kao pozitivan primjer navodi fabriku prerade pilećeg mesa Perutnina Ptuj, pokazujući da industrijski razvoj izvan rudarstva jeste moguć.
Blizina Sarajeva, prednost ili zamka
Jedna od čestih teza među stanovnicima Breze jeste da blizina Sarajeva predstavlja veliku prednost. Fazlić priznaje da se lično vidi u Brezi, ali profesionalne prilike često traži šire.
„U Brezi konkretno teško, ali blizina Sarajeva otvara mogućnosti“, kazao je. Slično razmišlja i Jasmin Beširević, 45-godišnji rudar, kojem je rudnik godinama značio sigurnost. „Rudnik za mene znači egzistenciju“, kratko i jasno kaže. Ipak, ni on ne vidi Brezu kao idealno mjesto za razvoj karijere mladih.
„Mladi nemaju mogućnosti. Većina ide u Sarajevo ili vani. Nema privrede“, dodaje Beširević.
Omar Memišević, 29-godišnji aktivista i vanjskopolitički analitičar s iskustvom rada u nevladinom sektoru, smatra da Breza ima perspektivu, ali samo ako mladi postanu aktivni akteri promjena, a ne njihovi pasivni posmatrači.
„Breza ima potencijal i realnu šansu za razvoj, ali samo ako mladi budu uključeni u tokove i donošenje odluka o temama koje ih se direktno tiču, ali i o širim pitanjima važnim za lokalnu zajednicu i sam grad“, ističe Memišević. Prema njegovim riječima, trenutni život u Brezi je, u poređenju s nekim drugim općinama u Bosni i Hercegovini, relativno stabilan.
„Život u Brezi je trenutno solidan po određenim standardima, ali prostora za napredak svakako ima – posebno kada govorimo o izgradnji karijere i mogućnostima zapošljavanja mladih ljudi“, dodaje, naglašavajući da odgovornost ne leži isključivo na lokalnim vlastima i javnim dužnosnicima.
Pojasnio je da „jedna od najvećih prepreka za mlade, pored vlasti, jesu upravo sami mladi. Pasivnost, slabo učešće u donošenju odluka i nedostatak zagovaranja vlastitog položaja dodatno otežavaju promjene koje su nužne“.
Između odlaska i ostanka
Razgovori s mladima i radnicima u Brezi otkrivaju grad koji ne nestaje, ali koji traži novu svrhu. Dok jedni vide potencijal u sportu, industriji i blizini glavnog grada, drugi strahuju da bez jasne vizije i ulaganja Breza može postati samo još jedna usputna stanica na putu ka Sarajevu ili inostranstvu.
Sudbina Breze, ne zavisi samo od rudnika, već od odluke hoće li grad iskoristiti trenutak tišine da osmisli novu budućnost, onu u kojoj mladi neće morati birati između identiteta i egzistencije.
