Beograđanin Vojkan Krstić, humanista i poduzetnik, pomaže osobama u teškoj materijalnoj situaciji bez obzira na vjeru i naciju. Za sebe kaže da je čovjek koji vidi srcem i zbog toga se odlučio pomoći braći Hamidu i Hakiji Šabanović, povratnicima iz Višegrada.
Donirajući sav potreban građevinski materijal za dio neuslovne kuće, omogućio je Šabanovićima da svoje pozne dane provedu u uslovima dostojnim čovjeka. Budući da često boravi u mjestu Vardište, nedaleko od Višegrada, od prijatelja je čuo za priču Hamida i Hakije.
,,Zaista mnogo ljudi prosto ne želi da govori o muci koja ih je snašla, te iz raznih razloga ne žele da iznose svoje probleme javno. Onda se ja trudim da ih prepoznam i da im pomognem. Tako stičem iskrene i prave prijatelje, bez ikakvog drugog interesa i na to sam jako ponosan”, kaže Krstić.
Ovim humanim činom želio je, kaže, da pokaže da je potrebno sarađivati i pomagati onima kome je najpotrebnije, bez obzira na vjeru i naciju. Smatra da se takvim vrijednostima trebaju učiti djeca, kako bi ih sačuvali od zle kobi prošlosti.
,,Postoje mnogi primjeri u svijetu gdje su susjedne države imale nesuglasica, ali su ih uspjele prevazići i pronaći zajednički jezik. Za takvo nešto potrebno je poštovanje. Smatram da nije lako i treba vremena, ali je ipak moguće. Moj primjer je samo jedan od onih koji su se pokazali efikasnim”, dodaje Krstić.
Vojkan Krstić ima 36 godina i uspješan je vlasnik građevinske firme u Beogradu. Kaže kako humana i dobra djela ne planira, već pomaže koliko može kad mu se ukaže prilika. Počeo je da misli o tome kada se razbolio. Imao je samo 24 godine, a prognoze ljekara nisu bile dobre.
To loše iskustvo, pomoglo mu je da shvati kako je biti bolestan i kako je nemati novca, te je tada i riješio da promijeni svoj život.
Učestvovao je u mnogim humanitarnim akcijama. Nekih slučajeva pomoći sjeti se tek kada ga pojedinci sretnu na ulici i napomenu ga na ono što je učinio za njih. Kaže da tada jedino primijeti osmijeh na zahvalnim licima i sretan je da su njihovi problem riješeni.
Krstić kaže kako je najponosniji kada vidi da su ljudi kojima je pomogao nastavili lanac dobrih dijela, te počeli u skladu sa svojim mogućnostima, pomagati drugima kojima je bila potrebna pomoć.
,,Lično sam iskusio i dobru i lošu stranu života, neimaštinu i bogatstvo, osjećaj bespomoćnosti kada ne znate kako da riješite problem. Zato pored mog humanitarnog rada, radim sa mladim i uspješnim ljudima, privrednicima i sportista. Želim da i oni shvate koliko je važno pomoći drugome kada ste to u prilici i poboljšati nečiji život. Jer, najjači smo složni”, kaže Krstić.
Sa prvom kućom koju je donirao petočlanoj porodici ove godine, Krstić je nastavio realizaciju životne misije, a to je da se svi, poput Šabanovića sa početka ove priče, vrate na svoje (prijeratno) ognjište.
Ova publikacija odabrana je kao dio omladinskog takmičenja Srđan Aleksić. U pitanju je regionalno takmičenje koje animira mlade da se aktivno angažuju u svojim lokalnim zajednicama i pronađu, dokumentuju i podijele priče o moralnoj hrabrosti, međuetničkoj suradnji i pozitivnoj društvenoj promjeni. Ovo takmičenje dio je nagrađivanog programa „Obični Heroji“ Centra za postkonfliktna istraživanja čiji je primarni cilj korištenje međunarodnih priča o spasiocima i moralnoj hrabrosti da promoviše međuetničko razumijevanje i mir među građanima Zapadnog Balkana.
Realizacija programa za omladinske dopisnike Balkan Diskursa je omogućena kroz sredstva Nacionalnog fonda za demokratiju.
