Daut Tihić, bivši vojnik Armije Republike Bosne i Hercegovine i Dane Vasić, bivši vojnik Vojske Republike Srpske sreli su se na ratnoj liniji u Skelanima kraj Srebrenice u jesen 1992. godine. Daut je pucao u Daneta i 14 godina je vjerovao da ga je ubio, dok ga nije sreo u sasvim drugačijim okolnostima.
Mjesto susreta nije bio plastenik, na tome će saradnju početi kasnije. Prvi put nakon ratnog susreta u Skelanima, njih dvojica su se srela u kafani. Daut je odmah prepoznao čovjeka kojeg je, kako je mislio, ubio. Od ratnih neprijatelja, susret u kafani, napravio je najbolje prijatelje.
Daut je 1994. godine otišao da živi u Švedsku, odakle se vratio nakon nekoliko godina, najprije u Brezu kraj Sarajeva, a zatim u rodne Skelane na Drini. Otvorio je farmu krava, prodaje mlijeko i bavi se poljoprivredom. Nakon što je u lokalnoj kafani ugledao Daneta prijateljima je rekao ,,Ovog sam čovjeka ubio”. „Ja sam tebe ubio, kažem mu“, čovjek se smije i odgovara „Kako si me ubio, kada vidiš da sam živ“?
Dane je bio živ i od tog su dana počeli češće da se viđaju, razmjenjuju ratna sjećanja, ali i današnja iskustva jedan sa poljoprivredom, drugi sa ljekobiljem, pa se lako došlo i do ideje o saradnji. Kada je došao na ratište u Skelanima Dane je imao tek 23 godine. On danas živi na drugoj obali Drine u Bajinoj Bašti u Srbiji. Bavi se otkupom ljekobilja, šumskog voća i plodova, ima vlastitu hladnjaču i lanac trgovina suvenirima.
Lako su došli do ideje da otvore zajedno firmu i izgrade pogon za preradu mlijeka u sir i vrhnje na tradicionalni način. Ideja je da nabave i hladnjaču i manji pogon za preradu šumskog bilja. Bili su u potpunosti zaokružili finansijsku konstrukciju, dobili zeleno svjetlo od gradonačelnika, a onda se promijenila vlast i sve je zaustavljeno. Posao nisu mogli pokrenuti. Opet je politika zaustavila obične ljude, koji žele drugačiji i bolji život.
,,Obični građani ne prave probleme, čine to političari. Strahovlada je, ako nećeš kako oni hoće, pošalju ti kordon policije, nije bitno je li riječ o Srbinu ili Bošnjaku”, tvrdi Daut.
On vjeruje da nekada dobra saradnja i dobri odnosi ,,nisu svima po volji”, i da bi političari više voljeli svađe i da svako živi u svom nacionalnom toru, kako bi oni lakše vladali.
Dane kaže da su on i Daut riješeni da sarađuju i siguran je da će u tome i uspjeti. Rat nije želio nijedan od njih dvojice, poručuje Dane. Oni su bili samo obični vojnici koji kažu da rat nikom nikad ništa dobro nije donio.
Ova publikacija odabrana je kao dio omladinskog takmičenja Srđan Aleksić. U pitanju je regionalno takmičenje koje animira mlade da se aktivno angažuju u svojim lokalnim zajednicama i pronađu, dokumentuju i podijele priče o moralnoj hrabrosti, međuetničkoj suradnji i pozitivnoj društvenoj promjeni. Ovo takmičenje dio je nagrađivanog programa „Obični Heroji“ Centra za postkonfliktna istraživanja čiji je primarni cilj korištenje međunarodnih priča o spasiocima i moralnoj hrabrosti da promoviše međuetničko razumijevanje i mir među građanima Zapadnog Balkana.
Realizacija programa za omladinske dopisnike Balkan Diskursa je omogućena kroz sredstva Nacionalnog fonda za demokratiju.
