Eko Jasmina, mali dućan organskog voća i povrća postoji već pet godina, a pokrenula ga je Mostarka Jasmina Ćušić iz, kako kaže, revolta protiv sustava u Bosni i Hercegovini.
Ova diplomirana profesorica engleskog jezika i književnosti, unatoč obrazovanju, nije uspjela pronaći posao jer, kako kaže, nije imala stranačku iskaznicu. No, iz te neugodne situacije nastalo je nešto pozitivno, pokrenula je posao koji danas privlači sve veći broj ljudi.
Poljoprivreda umjesto stranačke iskaznice
,,Bila sam uslovljena da budem član određene političke stranke da bih dobila posao u prosvjeti. Nisam željela da budem dio toga i htjela sam da se bacim u neku avanturu“, počinje Jasmina svoju priču.
Poljoprivreda je, kako kaže, bila ono što joj je u tom trenutku bilo najbliže srcu. Odrasla je na selu i htjela je iskoristiti ono što je, uz fakultetsko znanje, već imala. Svjesna potencijala koji ovaj posao donosi, odlučila se na proizvodnju organske hrane. Narudžbe je dobivala putem Facebook-a koje bi kasnije dijelila na štandu ispred Hotela Ero u Mostaru.
Najprije su rad počeli s tri kulture, a sad, kako ističe, proizvedu i od 80 do 90 različitih kultura voća i povrća. No, za sve to zahvaljuju pogodnoj hercegovačkoj klimi i plodnoj zemlji.
,,Bog nam je dao dobru zemlju, vodu i klimu, tako da se cijela godina može iskoristiti. Povrh toga što proizvodimo kulture koje se inače ovdje proizvode, pokušavamo da uvedemo nove kulture i da dosta eksperimentišemo, recimo s tropskim voćem. Trenutno imamo kiwano, peruansku jagodu, žutu lubenicu i batat koji je bio poprilična novina prije tri godine. Naša zemlja je pogotovo pogodna za tropsko voće, jer ljeto traje gotovo od početka maja do polovine oktobra, imamo jako puno sunčanih dana tako da to zaista treba iskorištavati”, objašnjava Jasmina.
Pandemija ojačala posao
Iako je pandemija korona virusa ugasila velik broj radnji i trajno oštetila proizvođače/ice diljem Bosne i Hercegovine, Eko Jasmina nije osjetila posljedice. Jasmina kaže kako su među prvima pokušavali da ispoštuju sve propisane epidemiološke mjere.
„Bilo je svakakvih situacija, od spuštanja korpe sa šestog sprata, do penjanja preko ograde, ali ljudima je jako bio bitan taj aspekt gdje smo zaista pazili ko pakuje i kako se pakuje, kako se dostavlja, a da se ne ostvaruje nikakav fizički kontakt. Ljudi su prepoznali tada da se brinemo i da smo striktni što se tiče tih pravila i to nam je pomoglo da korona nimalo ne utječe na naš biznis čak ga je, šta više, pojačala”, kaže Jasmina.
Ističe da je kroz neizvjesni period na početku pandemije korona virusa veliki broj ljudi shvatio koliko je bitno imati svoj prostor za proizvodnju hrane.
,,Ljudi smatraju da je poljoprivreda nešto teško i da to rade neškolovani ljudi ili oni koji ne mogu da rade ništa drugo. Međutim sve više edukovanih ljudi se okreće na organsku proizvodnju jer je tu budućnost. Smatram da će, s obzirom na povećanje globalnog broja stanovništva i potrebe za hranom, ljudi sve više razmišljati da imaju neki svoj mali kutak na selu da mogu proizvoditi hranu, ako ništa za sebe”, predviđa Jasmina.
Tour organske hrane kroz cijelu BiH
Za Jasminu i njenu ekipu nema stajanja. Svaki dan je drugačiji, jer se proizvodi širom BiH. Ponedjeljkom i četvrtkom su u Sarajevu, utorkom u Zenici, srijedom u Tuzli, a petkom u Banjoj Luci. Nakon toga idu u zapadnu Hercegovinu, točnije u Široki Brijeg, Ljubuški, Grude, Međugorje i Čitluk.
,,Svaki dan je turbulentan, dešava se nešto novo i ne može biti dosadno. U popodnevnim satima smo obično na polju u Višnjićima ili u Nevesinju, to je taj moj bermudski trokut zajedno s Mostarom (smijeh), uvijek smo na nekoj od tih lokacija. Ako nemamo ništa da radimo, onda uživamo u prirodi jer to, barem meni, predstavlja najveće zadovoljstvo”, prepričava Jasmina.
Iako se u Mostaru nalazi zasad jedina radnja ovog jedinstvenog biznisa, uskoro planiraju i otvorenje radnje u Banjoj Luci, ali i lakši način dostave.
,,Sada smo potpisali ugovor s BH poštom i osmišljavamo neki novi program dostave hrane gdje će u što kraćem roku povrće stizati sa polja do krajnjeg potrošača. Trenutno u svakom gradu imamo svoj punkt gdje ljudi dođu u svoje vrijeme i preuzmu narudžbe. Imali smo dosta ponuda za prodaju u trgovinskim lancima, no ono što me najviše odbijalo jeste moje nepovjerenje naspram ljudi koji tamo rade, jer nisam sigurna hoće li se nešto prodavati kao moje u slučaju nedostatka mojih proizvoda. Tako da to ne mogu do kraja iskontrolirati, te se sada nisam htjela u to upuštati”, navodi Jasmina.
Svake godine su, kako kaže, najveći “bum” jagode, zbog kojih već u prvom mjesecu počinje pisati popis narudžbi, a tu se u kratkom vremenu lako stvori 50-tak kupaca.
,,Kada je bio prvi lockdown, objavili smo u 11 sati navečer da jagode dolaze u radnju, a već su ujutro kupci stvorili red s metrom razmaka gdje su se ostali pitali šta se tu dijeli, tako da mogu reći da su nam jagode najtraženije svake godine”, sjeća se Jasmina.
Poljoprivreda kao “muški” posao
Unatoč tome što je treće žensko od petero djece u mnogočlanoj patrijarhalnoj obitelji, to Jasminu nije “spašavalo” određenih poslova, radila je sve.
,,Navikla sam da se borim kroz život i nije mi uopšte bilo teško odlučiti se da sama idem u avanturu zvanu privatni biznis. Mislim da bih požalila u životu da sam ostala pod nečijom rukom i da sam dužna nekome uslugu za posao koji obavljam i da moram odgovarati političkim strankama za sve ono što radim. Htjela sam svoju slobodu, znala sam koliko ću je platiti, ali za mene je ona neprocjenjiva”, kaže ova poduzetnica koja je većinom nailazila na poštovanje od muškaraca koji su dugo u ovom poslu, jer znaju koliko je teško uspjeti.
Iako BiH ima sjajne poljoprivredne i prirodne uvjete da bude organski osviještena država i da se sve više oslanja na organsku proizvodnju, ti potencijali nisu iskorišteni. Jasmina ističe kako, u usporedbi sa Slovenijom, koja na manji broj stanovnika ima 3.000 organskih proizvođača, u BiH ih je manje od 100.
,,Uslovljeni smo od Europske Unije da imamo 0,3% obradive zemlje pod organskom poljoprivredom. Kod nas je to trenutno na 0,003% tako da tu ima jako puno prostora za razvijanje organske poljoprivrede, jedino što fali je veća podrška države. Definitivno mislim da država treba više podupirati mlade ljude da se bave organskom poljoprivredom, pogotovo u većim gradovima kao što je Sarajevo ili Banjaluka jer su tamo ljudi više osviješteni o onome šta jedu i veća im je platežna moć”, smatra Jasmina.
Trend potražnje zdrave hrane se, kako kaže, iz godine u godinu konstantno povećava, no poljoprivrednici/e ipak ne vide profit od organske proizvodnje i trajno oštećuju obradive površine brojnim otrovima nudeći tako na police raznih trgovinskih lanaca nekvalitetno voće i povrće.
,,Taj proizvođač je “isprljao” tu zemlju u narednih 20 godina, a ona treba da bude očišćena, da se vrati njen ekosistem da je kasnije moguće na njoj proizvesti bilo šta zdravo. Generacijski uništavamo čitava područja, čitave plantaže i to će doći u neka doba na naplatu, ali sreća je što imamo još puno slobodne obradive površine. Nadam se da će je okupirati prvo organski proizvođači tako da onda nećemo imati problema”, tvrdi Jasmina.
No, mali biznisi mogu profitirati, ako već ne od države, onda od projekata raznih nevladinih organizacija. Putem jednog takvog projekta s USAID-om, Jasmina je kupila nov traktor. Ipak, neki proizvođači/ice zbog velikih financijskih troškova odustanu nakon prve godine poslovanja.
,,Kod nas je sistem napravljen tako da malim firmama dođe da odustanu zbog jako puno nameta, od PDV-a do drugih poreza, nemaju nikakve olakšice u odnosu na neke veće firme, plaćaju koliko i oni, a nemaju istu fluentnost u plaćanju. Mislim da je bitno da se tu daju bolji uslovi za male firme, čisto da bi se ojačao temelj na kojem mogu graditi nešto veće.”
Multietnički tim ljudi od 12 obitelji
Dodatna pozitivna pozadina Jasmininog poslovanja je njen vrijedni tim od sedam osoba, a sve voće i povrće proizvodi 12 obitelji iz različitih sredina, što čini više od 80 osoba koji žive isključivo od tog posla.
,,Mi smo jedna multietnička ekipa, ima i Hrvata i Srba i Bošnjaka, svi skupa radimo i sarađujemo, imamo dobar tim naše male eko porodice. Odrasla sam u duhu bez nacionalizma, i iako sam muslimanka išla sam slaviti kod drugih Božić i Uskrs, voljela sam dočekivati ljude koji su meni dolazili za Bajram tako da sam htjela i kroz posao da pokažem da se može zajednički živjeti, pogotovo u Mostaru. Radnja je otvorena u Centru 2 (zapadni dio grada Mostara), ali nikada nisam imala nikakav problem, gdje god dođem ljudi me dočekaju raširenih ruku”, objašnjava Jasmina.
Ističe da postoji mnogo prostora za mlade koji se tek odlučuju baviti ovim poslom, jer je obradivih površina dovoljno za sve.
,,Tek kada sam počela ovo raditi, vidjela sam koliko stvari fali. Recimo, ne mogu prodavati organsku hranu u plastičnim vrećicama, zato koristimo papirnu ambalažu i našli smo samo jednu firmu u BiH koja to proizvodi od recikliranog materijala“, objašnjava Jasmina potrebu da proizvođači/ce usklade organsku proizvodnju s ekološkim principima.
Unatoč financijskoj i idejnoj podršci putem raznih projekata, navodi da je imala nekoliko negativnih iskustava s fondacijama te ih ne preporučuje jer, kako kaže, preuzimaju velik dio suvlasništva biznisa i na taj način propadaju ideje malih proizvođača/ica.
Mladim proizvođačima/cama poručuje da je rizik velik, ali da moraju uložiti velik dio slobodnog vremena i ići srcem. ,,Uvijek se mora dugoročno razmišljati i ići na uštrb sebe ako se vidi da je to dugoročno dobro za firmu“, dodaje Jasmina.
Uvijek je, kaže, obraćala pažnju na ono što kupci traže od nje, i uvijek su morali dobiti ono što su platili i to je bilo osnovno pravilo.
„Naše cijene su više od onih na tržnici, no vi tamo nećete dobiti račun niti će vas iko iz tržnice odvući za ruku na polje gdje je posađeno ono što ste kupili, a ja to mogu da uradim”, zaključuje Jasmina.
Proizvode Eko Jasmina možete potražiti na društvenim mrežama: Instagram – eko.jasmina i Facebook – ekojasmina.
