U Memorijalnom centru u Srebrenici se radi dobar posao kroz različite projekte i sadržaje na očuvanju sjećanja na genocid. Dio te ekipe je i Amina Žiga, mlada volonterka iz Visokog, koja već godinu dana volontira u Memorijalnom centru iako nije iz Srebrenice.
Postojanje Memorijalnog centra u Srebrenici svakim danom postaje sve važnije zbog sve glasnije politike revizionizma i negiranja genocida od različitih političkih struja iz Srbije, ali i Republike Srpske. To je postalo još jasnije svima nakon što je Valentin Inzko, odlazeći Visoki predstavnik, donio Zakon o zabrani negiranja genocida u BiH.
Sve ovo daje na značaju Memorijalnom centru koji predstavlja borbu za istinu i pravdu kroz priče koje ima Srebrenica. Jedna od njih je nadasve zanimljiva. Naime, radi se o tome da je jedna mlada djevojka odlučila da dođe volontirati u Memorijalni centar iako nije iz Srebrenice, što je svakako nešto što se ne viđa često.
Amina Žiga (24) rođena je i odrasla u Visokom, a završila je studij međunarodnih odnosa i diplomatije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Nakon završetka studija, samostalno je posjetila Memorijalni centar Srebrenica po prvi put i upoznala se s njegovim radom. Nedugo nakon toga počela je da volontira u Memorijalnom centru i nakon toga se i preselila u Srebrenicu.
,,Moja želja je bila da se preselim u Srebrenicu, što sam i uradila. Srebrenica je mala sredina i bila sam svjesna izazova koji prihvatam. Ali uprkos tome, tu sam. Živim sa Srebreničanima nepunih godinu dana, a gostoprimstvo i širokogrudnost osjećam svakog dana“, rekla je Amina.
Imala je priliku da razgovara s mladim ljudima iz Centra, od kojih su neki ujedno i preživjeli genocid. Iskustva i priče koje su podijelili s njom bile su potresne, ali su u isto vrijeme probudile želju da ona svojim radom doprinese širenju istine i njegovanju kulture sjećanja.
,,Neke moje kolege su mladi ljudi iz Srebrenice i okoline, što dodatno daje na značaju cijeloj priči. Većinom su to optimistični ljudi koji svoju budućnost vide u Srebrenici i svakodnevnim radom doprinose rastu i razvoju zajednice u kojoj žive“, istakla je Amina i dodala da zahvaljujući njihovom predanom radu Memorijalni centar je postao ozbiljna institucija koja ima svoju internet stranicu gdje možete da nađete dosta korisnih informacija.
Motiviše je to što radi s ljudima koji su preživjeli genocid i koji svakodnevno doprinose u očuvanju istine radeći u Memorijalnom centru. Projekat u koji je najviše uključena je projekat ,,Istina, Dijalog, Budućnost” finansiran od strane Ambasade Velike Britanije.
,,Amina je dala svoj doprinos projektu ,,Istina, dijalog, budućnost” kroz verifikaciju činjenica u istraživanjima, asistiranje istraživačima/cama i kontaktiranju institucija i organizacija koje se bave sličnim aktivnostima projekta. U svom angažmanu je razvila mrežu institucije s mnogim srodnim institucijama i organizacijama u istraživačkim aktivnostima, bila je na raspolaganju istraživačima/cama za podršku, i time doprinijela svom timu“, rekao je Zlatan Hajlovac, vanjski saradnik Memorijalnog centra u Srebrenici.
Ali, pored toga svega Amina se svakodnevno trudi da na najbolji mogući način iskoristi činjenicu da radi s izuzetno sposobnim i talentovanim kolegama od kojih može dosta naučiti.
,,Važno je da mladi ljudi budu uključeni u ovakve projekte jer njihova energija i želja za radom je značajan doprinos tranzicijskoj pravdi i kulturi sjećanja – posebno kada mogu učiti od iskusnijih kolega i kolegica. Taj spoj po mom mišljenju daje rezultate i važno je i na taj način prenijeti lekcije genocida u Srebrenici generacijama koje dolaze“, ističe Hajlovac.
Isto tako i kroz ostale projekte na kojima rade u Memorijalnom centru doprinose očuvanju sjećanja na sve ono kroz šta su Srebreničani i Srebreničanke prošli i predstavljaju štit istine u ovom gradu.
,,Svojim angažmanom u Memorijalnom centru sam i više nego zadovoljna. Kroz razgovore s kolegama, bilo poslovne ili privatne, dosta učim. Produktivnost i napredak koji osjećam daju mi dodatnu motivaciju da učim, radim i doprinosim. Naučila sam kako se izvršavaju svakodnevni rutinski radni zadaci, kao i oni izvanredni“, kaže Amina, koja je dodala da je zahvalna Centru na kvalitetnom programu rada pomoću kojeg prate njen rad i napredak kroz svakodnevno podsticanje i nadziranje.
Iako danas ne vidi Srebrenicu i Memorijalni centar na isti način kao prije jer nije živjela u tom gradu, dok sada već dosta bolje poznaje prilike i sve ono što Srebrenica jeste, ipak je neizmjerno sretna i zahvalna na prilici da radi i doprinosi na jednom takvom mjestu jer, kako kaže, Memorijalni centar se bavi s dosta stvari koje nisu samo obilježavanje 11. jula, dženaze i komemoracije.
,,Budući da želim maksimalno iskoristiti priliku koja mi je pružena, ono u čemu se trudim da budem od pomoći jeste rad na više projekata na kojima trenutno rade moje kolege“, navodi Amina.
Rad u Memorijalnom centru i život u Srebrenici je za sad pravi izbor za nju i ne razmišlja o nekim drugim stvarima jer ono što je najbitnije jeste činjenica da uči i doprinosi Memorijalnom centru i Srebrenici kroz različite aktivnosti i sve dok je to tako ne planira da napusti Srebrenicu mada ne zna šta se može desiti i ne planira bilo šta.
Amina kaže da je svjesna da dosta ljudi nije sasvim upoznato s činjenicama vezanim za genocid u Srebrenici te je time još veća važnost postojanja institucije Memorijalnog centra.
,,Memorijalni centar kao temeljna institucija koja se bavi kulturom sjećanja na žrtve genocida nije samo važna za mlade, nego i za sve ljude koji žele istraživati i učiti o tome šta se desilo u Potočarima.“
