Moralna hrabrost u teškom vremenu: Jelena će uvijek živjeti u srcima komšija

Hrabrost Jelene, koja je po vjeroispovjesti bila katolkinja, posebno je došla do izražaja kada je klečeći pred vojnicima molila da ne usmrte njene komšije muslimanske vjeroispovjesti. Njena komšinica prisjetila se kako su „hrvatski vojnici“ posuli jednu kuću benzinom sa ciljem da je zapale i tako izgori 40 osoba muslimanske vjeroispovjesti koju su bili u toj kući.

Jelena je zajedno sa mužem, kako je pojasnila komšinica S.Z. (čiji puni identitet je poznat timu Balkan Diskursa), vojnicima rekla da prvo usmrte nju i tako je rizikujući život i život članova porodice na koljenima molila vojnike da poštede njene komšije. 

„Nas je bilo 40 u toj kući koja je polivena benzinom. Sve što je trebalo jeste samo jedna šibica. Prišla je vojnicima i molila da to ne rade, da im nismo ništa zgriješili i da im ne predstavljamo opasnost. Jedan od vojnika je udario kundakom puške i ona se onesvijestila“, kazala je S.Z., istaknuvši da Jelena iako svjesna da je mogla umrijeti ipak uspjela spasiti svoje komšije.

Budući da se Jelena bojala da bi se ovakve prijetnje mogle nastaviti, zamolila je komšije da sve vrijedne stvari prenesu u njenu garažu za 15 minuta, obećavši da će se o njima brinuti sve dok se stanje ne smiri. 

„Rekla je mojoj mami da prenese veš mašinu, šporet i sve što može spasiti pa će joj ona čuvati sve to pod ceradom u svojoj garaži. I tako je i bilo. Kada se stanje malo smirilo, dobili smo nazad naše stvari koje su bile u onakvom stanju u kakvom smo ih ostavili. Održala je svoje obećanje“, prisjetila se S.Z.. 

Ona je nedugo nakon događaja sa benzinom, uspjela iz Viteza da pređe u Zenicu, koja je tada bila pod kontrolom Armije BiH. Iako je bila u nadi da je stanje izvan Viteza bolje, dodala je da je za nju počela strašna agonija jer mjesecima nije imala kontakt sa svojom porodicom, a čak je čula i priču da joj je poginula porodica. 

„Ruši mi se svijet jer znam da bez njih nemam ništa. Hodam kroz Zenicu u nadi da će jedna granata pasti u mojoj blizini ali nijedna ne dospijeva do mene“, prenijela je tadašnja svoja razmišljanja S.Z., istaknuvši da sve to prekida poziv a na drugom kraju slušalice je „njena Jelena“. 

Jelena joj je tada rekla, kako prenosi S.Z., da su njeni živi i dala joj oca na telefon. „Moja Jelena. (…) Počivala u miru Božjem. Mislim da joj nikada nisam dovoljno izrazila zahvalnost“, kazala je S.Z. 

Nakon tog poziva, prisjetila se S.Z., da je svaka tri dana Jelena krišom vodila njenog oca da razgovara makar jedan minut sa svojom kćerkom a kako bi saznala da su živi i zdravi. 

Nakon ratnih dešavanja, Jelena nije voljela da priča o ratu. Nikome nije govorila o svom herojskom činu i svojoj neizmjernoj hrabrosti. Sa komšijama je sačuvala prijateljski odnos i nije dozvolila da ga bilo šta poljulja. 

„Dolazila bi nam na Bajram noseći keks ispod svoje ruke da zasladimo uz kafu, ljubila moju djecu kao da su njena unučad, a i mi smo njih posjećivali za njihove blagdane. Sačuvala je prijateljski odnos sa mojom mamom i pazile su se, kako prije i u toku rata, tako i nakon. Nikada nismo osjetili tu razliku“, ispričala je S.Z.

Jelena je umrla 25. aprila 2020. godine. Iako je njeno srce prestalo da kuca, komšije su rekle da će zauvijek živjeti u srcima ljudi kojima je spasila živote i dala im novu životnu priliku. 

„Sjećam se zadnjeg momenta kad smo se srele. Sjedila je ispred naše kuće, kuće porodice koju je davno u toku rata spasila, i jako mi je stegla ruku. Poljubila me u obraz. Kao da je znala da nam je to zadnji put“, opisala je S.Z. 

Marija Križanac, Jelenina kćerka, kazala je da je njena majka ih uvijek učila da budu dobri i pošteni i da pomažu svima kojima je potrebno i da nikada ne obraćaju pažnju na to koje je vjere i nacije neko drugi. 

„Govorila bi nam da je bitno da si čovjek, da ne misliš nikome zlo i da poštuješ drugog“, kazala je Marija.  

Hrabri i moralni čin Jelene o kojem nije govorila dok je bila živa, ostaje nam kao nada da i u vremenu zla postoje oni koji poštuju druge bez obzira na etničke i vjerske razlike.