Povodom obilježavanja 27. godišnjice od zločina nad tuzlanskom mladošću u Memorijalnom centru Srebrenica premijerno je prikazan dokumentarni film „Kapija ’95“, urađen u produkciji Centra za postkonfliktna istraživanja, Memorijalnog centra Srebrenica i britanske producentske kuće Pinch Media.
Već sam negdje čula ovu priču. Pročitala sam je desetak puta. Ali, dok sam slušala priču o Maršu smrti Ahmeda Ustića nije bilo moguće da zaustavim neobičnu paralizu koju sam osjetila dok sam prvi put čitala izvještaj o užasnom šestodnevnom putovanju ovog mladića na trasi za opstanak.
Lični dokumenti, odjeća, fotografije ubijenog oca Azema, kao i kaiš koji je izradio za svog sina Muhameda prije nego što je ubijen u srebreničkom genocidu, donirani su Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari. ,,Predmeti pripadaju Memorijalnom centru Srebrenica jer najbolje mogu govoriti o ubijenima ako se nalaze blizu njih“, kazao je Muhamed Delić, sin ubijenog Azema.
„Budućnost Memorijalnog centra Srebrenica vidim kao gravitacioni centar iskustva jednog naroda tokom devedesetih godina prošlog vijeka, sa vlastitim arhivskim, istraživačkim i muzejskim kapacitetima za komemoraciju žrtava i Srebrenice i Sarajeva i Ahmića. Jer mi smo generacija koja ovoj instituciji treba da da izglede da preživi i bude najbolja za sve ono što dolazi u budućnosti.ˮ riječi su Emira Suljagića, direktora Memorijalnog centra Srebrenica na početku intervjua za Balkan Diskurs.
Neznanje i strah, najveći su problemi mladih u Srbiji, ali i u cijeloj regiji, kaže u intervjuu za Balkan Diskurs Sofija Todorović, mlada aktivistica iz Beograda. Sofija je stala u odbranu Mona Gjuraja, vlasnika pekare „Roma“ u Borči, kada je u tom mjestu, kraj Beograda, organizovan protest protiv njega, zato što je njegov brat Florim na Fejsbuku objavio fotografiju na kojoj je prekrstio ruke preko grudi, simbolišući dvoglavog orla sa albanske zastave.
Planina Udrč, sa nadmorskom visinom od 1042 metra, je najveći podrinjski vrh u centralnoj Bosni i Hercegovini (BiH), također poznat kao dolina Drine. Ova planina, i obližnje brdo Kamenica, su dva mjesta koja su bila ključna za preživljavanje muškaraca koji su se u julu 1995. godine pokušavali domoći slobodne teritorije grada Tuzle, te su izrazito značajni za gradnju historijskog narativa o genocidu u BiH.