Mir, koji su narodi Jugoslavije gradili za vlastito dobro, je uništen i to zato što je stereotipna tvrdnja, da je mržnja među narodima Jugoslavije uvijek postojala, nadjačala naše bratstvo i jedinstvo. Ovu mržnju fabrikovale su velike sile koje su htjele da nauče Slavene kako da budu civilizovani i demokratizovani. Zapadnjačko licemjerje bilo je očigledno. Zašto …
Mir, koji su narodi Jugoslavije gradili za vlastito dobro, je uništen i to zato što je stereotipna tvrdnja, da je mržnja među narodima Jugoslavije uvijek postojala, nadjačala naše bratstvo i jedinstvo. Ovu mržnju fabrikovale su velike sile koje su htjele da nauče Slavene kako da budu civilizovani i demokratizovani. Zapadnjačko licemjerje bilo je očigledno. Zašto bi Hrvat mrzio Srbina ili Srbin Muslimana?
Tranzicija sama po sebi označava promjenu. Da bi došlo do samog čina pomirenja, tri konstitutivna naroda BiH, prvo bi trebalo da se identifikuju najveće prepreke. Smatram da se jedino na taj način može pristupiti njihovom efikasnom rješavanju.
“Prerano je i nezahvalno očekivati jedinstvo i zajedništvo naroda na teritoriji BiH iz razloga što su slike rata još uvijek svježe i žive pred očima naših roditelja. Nerealno je očekivati od njih da olako prelaze preko svega što su vidjeli i doživjeli, i iz tog razloga ih ne treba smatrati nacionalistima i osuđivati njihovo mišljenje.’’, smatra Ivana Pavišić, učenica IV razreda Gimnazije iz Banjaluke.
,,Sigurna sam da je osnovni zadatak nas omladine da njegujemo međuljudske odnose, uspostavljamo saradnju i gradimo nove puteve budućnosti koje će nas dovesti do ponovnog ujedinjenja’’, ističe Ivana.
Činjenica je da nakon rata nije došlo do pomirenja naroda, jer niko nije intenzivno radio na tome, nego se sve to više dešavalo “u hodu”, uz prilagođavanje trenutnoj situaciji. Goruća pitanja su svakodnevno na dnevnom redu političara, ali im se posvećuje mizerna pažnja uz opravdanje da postoje prioritetniji problemi.
“Svaka tranzicija je proces koji traži vremena, volje i snage, znanja i iskustva. Smatram da se u tom pogledu pomirenja slabo snalazimo i nakon ovoliko godina.”, naglašava Danica Bartolić, aktivistkinja na pitanjima omladinske politike na teritoriji Opštine Laktaši.
U cijeloj ujdurmi koja nas zaposjeda posljednju deceniju, interesuje me samo jedno pitanje.
Sjećate li se republike koja je bila epicentar multietničkog društva koje je živjelo u harmoniji? Jedinstvom se Jugoslavija dičila i prkosila drugim zemljama tadašnjeg vremena, a simbol tog jedinstva bila je međusobna saradnja i zajedništvo mladih ljudi. Gledajući današnju sliku omladinske angažovanosti, agilnosti i aktivnosti, nameće se pitanje gdje je danas naša omladina i čime se bavi?
Nikola Todorović, mladi student Prirodno-matematičkog fakulteta i košarkaška nada opštine Laktaši, svojom pričom umije da vrati samopouzdanje i vjeru da omladina ipak nije izgubila kurs u orjentaciji u današnjem sistemu:
“Mladi ljudi naše države nose budućnost u svojim rukama i izuzetno su važna karika u formiranju lanca zajedništva, multikulturalnog poštovanja i uvažavanja. Gotovo sam siguran da su velike šanse da roditelji svoju djecu vaspitavaju u duhu nacionalizma i izrazitog patriotizma, što nas dovodi do ivice moralne inteligencije. Dok god budemo vaspitavali buduće anarhiste, kapitaliste i totalitariste, nema nam napretka.”
U procesu istraživanja osjetio sam potrebu da potražim mišljenje stručnjaka koji se bavi omladinom i koji je svakodnevno u kontaktu sa ovom populacijom:
“Mladi u BiH se suočavaju sa nizom problema za koje su velikim dijelom odgovorne državne institucije u našoj zemlji. Na svim nivoima vlasti nedostaje programski i strateški pristup podrške poboljšanju položaja mladih. Isto tako, poražavajućom činjenicom smatram i patriotizam mladih ljudi i zaljubljenka u svoje etničko ubjeđenje koje se ogleda u nacionalizmu. Ali ono što umije da mi ugrije srce jesu savjest i odgovornost mladih ljudi, te potreba solidarisanja sa svojim vršnjacima.’’, mišljenje je Sanje Hajder, pedagogice u lokalnoj srednjoj školi.
Ukoliko spominjemo nekakvo rješenje, u tom pogledu se treba ugledati na sve one koji su rekli “NE” ludilu i nepravdi, one koji su odlučili da budu ljudi, u zlim vremenima. No, niko drugi nam nije kriv do nas samih. Ukoliko to ne shvatimo na vrijeme lanac ekonomije, privrede i finansija povućiće nas na dno, a to će da ostavi katastrofalne posledice na i ovako klimave temelja pomirenja.
