U zemlji kakva je naša, gdje mladi ljudi ne prelaze u drugi dio grada u kom su rođeni jer su tome naučeni, Nikola je heroj.
Nikola Čvoro (25), živi i studira na Palama (Istočno Sarajevo). On, trenutno, dovršava rad na master tezi, na Pravnom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Ako kažemo da danas biti heroj znači misliti svojom glavom, raditi slušajući svoju savjest, mimo “zakona okoline“, onda je Nikola naš obični heroj. Običan je u smislu da nije medijski predstavljen, da ne uzima novac za ono što radi i da nije tipičan predstavnik svoje sredine.
“Kada živite na Palama, teško vam padaju sve negativne stvari koje se vezuju za ovo mjesto, bilo u medijima ili kad ih lično čujete“, počinje svoju priču Nikola. Kaže da, kad god se predstavi nekome i kaže odakle je, uvijek se pojavi priča o Radovanu Karadžiću i dešavanjima u ratu.
“Nije ugodno slušati nešto tako o mjestu u kojem živite, pogotovo kada ste svjesni da možete pokazati i drugu, ljepšu stranu Pala“, dodaje Nikola, ističući da je to jedan od razloga zašto se aktivno bavi pomirenjem u našoj zemlji.
Nikola je aktivan član debatnog kluba na svom fakultetu. “Zanimljiv je to hobi, ne samo zbog druženja, nego naučite da koristite argumente, racionalno pristupite raznim temama, a to je ono što nama, generalno, nedostaje u društvu“, pojašnjava Nikola. Kako kaže, debatni klub bio je uvod u njegov angažman u nevladinom sektoru u BiH.
“Ne bih da zvučim patetično, ali kada iskoračite iz svoje sredine, shvatite koliko je mladih u BiH koji misle poput vas, dijele iste želje i imaju iste probleme“, kazao je Nikola.
Priljepiti etiketu
Prema njegovim rječima, stanje u društvu je loše, pa se s nepovjerenjem gleda na inicijative koje dolaze iz Sarajeva ili Banjaluke. Pojašnjava da, kad se spomene pomirenje, uvijek postoji neko kome će to zasmetati. Priznaje da nije imao problema, ali ističe da nije ugodno raditi u atmosferi, gdje vam mogu “priljepiti“ etiketu nekog plaćenika ili izdajnika.
Nikola je kazao da je kroz rad sreo dosta mladih ljudi koji se trude pokrenuti promjene u društvu. “Kako studiram pravne nauke, bio sam uključen u prijedloge reforme pravosuđa“, ističe Nikola i dodaje da je učestvovao na različitim projektima koji povezuju mlade iz cijele BiH.
“Posebno su mi draga druženja u debatnom klubu našeg fakulteta, jer je to pravi primjer kako mladi ove zemlje mogu i trebaju skupa raditi“, kazao je Nikola. Prisjeća se da, dok je bio učenik u srednjoj školi, u to vrijeme nije bilo uobičajeno imati drugove iz drugog entiteta.
“Kada se vratim u taj period, vidim da su neke stvari krenule na bolje, ali i dalje nas mlade čeka mnogo posla“, priča on. Smatra da mladi moraju napustiti pasivan odnos, ne prema društvu i državi, nego prema samome sebi.
“Ta izreka da je dobro, samo dok se ne puca, nije nešto što možemo i smijemo koristiti. Sad imamo jako malo i to moramo mijenjati“, odlučan je Nikola. Kako kaže, političari bi trebali pomoći mladima u tome, ali, takođe, smatra da, ako ne izađemo na izbore, onda nemamo ni pravo da to od njih tražimo.
Prema Nikolinim riječima, povjerenje koje se polako gradi između mladih, koje razdvajaju entitetske i druge granice, jača i to zahvaljući neformalnim procesima. “Upravo jačanje povjerenja među mladima će nas dovesti i do suočavanja sa ozbiljnim temama, o kojima nemamo saglasnost i to se mora potencirati“, smatra on.
Zaboravljeno povjerenje
Nikola ističe da se često zaboravlja povjerenje. “Podrazumijeva se da povjerenje postoji, ali to nije tako. Tek onda kad mi, mladi, budemo vjerovali jedni drugima, bez obzira na to šta kažu političari, mediji ili bilo ko drugi, možemo se nadati ozbiljnim promjenama“, zaključuje Nikola.
Zbog svega navedenog, Nikolu sam odabrao kao heroja. U zemlji kakva je naša, gdje mladi ljudi ne prelaze u drugi dio grada u kom su rođeni jer su tome naučeni, Nikola je heroj. Sarajevo i Istočno Sarajevo ne nose taj nesrećni epitet grada slučaja, kao što je Mostar. S druge strane, mnogo je toga što dijeli mlade ova dva grada. Nikola se trudi da prevaziđe te razlike. Nikola je primjer onoga što se može biti.
U slobodno vrijeme, Nikola je talentovan recitator i član amaterskog pozorišta mladih, na Palama. “Recitovanje je nešto u čemu posebno uživam, a kako nisam stidljiv, rado to podijelim sa drugima“, kroz osmjeh kaže Nikola.
Nikola vjeruje da BiH ima dovoljno mladih ljudi koji se ne uklapaju u postojeći šablon onih koji trpe, koji se ne bore, koji ne misle. “Kad bih rekao da su mladi u BiH nezainteresovani za društvo ili politiku uvrijedio bih sve one divne, kreativne i sposobne mlade koje sam upoznao“, priča Nikola. On dodaje da upravo u tim ljudima, svojim saradnicima i poznanicima vidi šansu za ljepšu BiH. “Ne možemo preko noći da promijenimo ni sebe, a ni državu, ali preko noći možemo donijeti odluku, a tako se počinje“, pun je vjere u ljude oko sebe Nikola.
Sigurno je da, barem svaka druga ulica u ovoj zemlji, ima nekog svog Nikolu. Možda o njima nećemo mnogo čitati, niti ih viđati na naslovnicama, ali to ne znači da je njihov trud uzaludan. Naprotiv. Kad bismo svi mi, barem jednom dnevno, uradili nešto za drugog, makar simbolično, stvarali bismo bolji svijet za nas same.
