„Da nam je opet ono vrijeme, onu vlast, Titu i njegove pionire. Sve bi bilo lakše“, često ćete čuti od ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini. Ali, najveći nostalgiju primjetit ćete kada dođete u kraljevski grad Jajce krajem novembra i obiđete Muzej II zasjedanja AVNOJ-a.
Muzej II zasjedanja AVNOJ-a (Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije) osnovan je 1953. godine, a objekat u kojem je smješten vuče svoju istoriju još iz vremena kada je služio kao dom Sokolskog društva[1].
Emsada Leko, direktorica Muzeja pojašnjava da je tokom rata 90-tih muzej prestao sa radom, a uz to bio opljačkan i devastiran. U ponovni život vraćen je 2008. godine, a najviše zaslugama bivšeg direktora Enesa Milaka, koji je u međuvremenu preminuo.
Leko pojašnjava da je od čitave muzejske građe vraćeno tek oko deset posto. Sadašnja biblioteka sadrži oko 3 hiljade knjiga, a nekada je taj broj bio 10 hiljada. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, proglasila je dom AVNOJ-a nacionalnim spomenikom a pod zaštitu su uvedeni i neprocjenjivi portreti, djela Đorđa Andrejevića Kuna.
U muzeju su 2015. godine susreli se muzelci iz država bivše Jugoslavije prvi put nakon rata 90-tih. Postavku muzeja radila je Nataša Mataušić iz Povijesnog muzeja Hrvatske, dok je Mojca Turk iz Muzeja novije historije iz Ljubljane dizajnirala panoe. Muzej godišnje posjeti, kako je kazala Leko oko 20-tak hiljada ljudi, od čega je gotovo polovina Slovenaca.
„Ovaj muzej je utoliko drugačiji od drugih što su u njegovoj obnovi učestvovale sve države bivše Jugoslavije pa se tako u njemu nalazi takozvanih šest „niša“ i šest vitrina koje svaka od država ispunjava svojim sačuvanim primjercima prošlosti po zadanim temama. Na panoima prikazan je razvoj narodne vlasti od formiranja prvih narodnooslobodilačkih odbora do Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Vitrine su pak ispunjene trodimenzionalnim predmetima, kao što su novine i značajni dokumenti, a prvi su svoje popunili Crnogorci. Godinama kasnije neke vitrine još uvijek čekaju dodatne materijale, a srbijanska i hrvatska su najduže bile prazne“, kazala je direktorica.
Dio stalne postavke je lokomotiva, koja se nalazi ispred zgrade, a koja se prema dostupnim saznanjima na djelu slobodne teritorije u novembru 1943. prevozila vijećnike AVNOJ-a iz Slovenije i Hrvatske na zasjedanje u Jajce.
U izradi same postavke značajno su učestvovali Historijski muzej Sarajevo i Arhiv Jugoslavije iz Beograda, između ostalih. Prema nekim pričama, početkom rata 90-ih muzejska građa bila je prebačena u Crkvu Sv. Ive u Podmilačju. Franjevci su tako sačuvali od uništenja velike portrete Đ. A. Kuna, manji broj drugih umjetničkih djela i nešto knjiga iz muzejske biblioteke. Nakon rata ljudi su pronađene knjige s pečatom muzeja nosili u Dom kulture, iz kojeg su kasnije vraćene u obnovljeni muzej.
Put zbirke crteža Božidara Jakca (vlasništvo Muzeja II zasjedanja AVNOJ-a) bio je izuzetno zanimljiv i specifičan. Muzej II zasjedanja AVNOJ-a je 2012. dobio nazad dio zbirke iz Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske. Ono što je posebno značajano je anonimno vraćanje 44 crteža Božidara Jakca u Beograd prije dvije godine, koji su zvanično izloženi u Jajcu 2018. godine tokom obilježavanja Dana AVNOJ-a.
Hladne prostorije muzeja ali otvorena srca domaćina koji bez obzira na nedostatak sredstava ističu kako „nisu ničiji“, dokazuju kako je snaga volje i zajedništva uvijek jača od nevolja koje se pred njima nađu. Za sada, jedini redovni izvor podrške za muzej dolazi iz budžeta općine Jajce.
Iako je ranije bila skeptična kada je u pitanju dalje očuvanje Muzeja, jednom kad „njih starijih ne bude“ Leko sada sa mnogo entuzijazma govori o tome kako prepoznaje sve više mladih ljudi koji se interesuju za period o kojem su im pričali njihovi roditelji, djedovi i bake, jer nerijetko čitave porodice dolaze u obilazak muzeja. A ono što tome svjedoči jeste jedan od komentara iz knjige utisaka, gdje je šestogodišnjak napisao: „Kad porastem biću predsjednik Jugoslavije“.
Za one koji nisu u mogućnosti da posjete muzej mogu to od 2012. da urade virtuelno.
[1] Sokol je bila organizacija ustrojena radi promicanja tjelovježbe i širenja nacionalne svijesti među slavenskim narodima.
Ova publikacija odabrana je kao dio omladinskog takmičenja Srđan Aleksić. U pitanju je regionalno takmičenje koje animira mlade da se aktivno angažuju u svojim lokalnim zajednicama i pronađu, dokumentuju i podijele priče o moralnoj hrabrosti, međuetničkoj suradnji i pozitivnoj društvenoj promjeni. Ovo takmičenje dio je nagrađivanog programa „Obični Heroji“ Centra za postkonfliktna istraživanja čiji je primarni cilj korištenje međunarodnih priča o spasiocima i moralnoj hrabrosti da promoviše međuetničko razumijevanje i mir među građanima Zapadnog Balkana.
Realizacija programa za omladinske dopisnike Balkan Diskursa je omogućena kroz sredstva fondacije Robert Bosch i Nacionalnog fonda za demokratiju.
