Azra Dedić: Zlatna djevojka sa Une

Azra Dedić. (foto: Muamer Kolar)

Azra Dedić je rođena u Bihaću, kao drugo i najmlađe dijete u porodici. Tada, ratnih godina, njena mama je dobila bebu sa Down sindromom, kojoj je pružila svu ljubav i pažnju. Danas dvadesetčetverogodišnja djevojka, Azra je javnosti poznata kao evropska prvakinja u džudu, ali je ona i mnogo više. Hrabra, uporna, pozitivna – najbolji su epiteti za zlatnu djevojku sa Une, kako je mnogi od milja zovu.

Azra se nikada nije osjećala drugačijom. Mogla je samo biti posebna, što i jeste za sve one koji je poznaju. Najveću podršku ima od porodice – roditelja i brata, kojima je, kako kaže, uvijek zahvalna. „Uvijek su me podržavali u svemu. Mama, tata i brat, a kasnije snaha i moj mali bratić koji je zauzeo posebno mjesto u mom srcu. Tetke se uvijek najviše voleˮ, ističe Azra.

Pamtimo je po zlatu

Njena priča, ona po kojoj je svi poznaju i pišu o njoj, sportska priča, počela je prije dvanaest godina. Tada je prvi put pokazala zainteresiranost i ljubav prema džudu. Odlazi na prve treninge u džudo klub „Una“ Bihać, u kojem je ostala do danas. Kako kaže, tokom tih 12 godina sedam trenera je pisalo njenu priču i svi su zaslužni za njen uspjeh, jer trenira sa svakim od njih.

„Moj klub je moja druga porodica. Tu sam se pronašla“, kaže Azra.

Azra se takmiči u kategoriji do 63 kg, a kako bi bila u dobroj formi, mora paziti i na ishranu, posebno u periodu intenzivnih treninga kada se sprema za takmičenje. Redovne treninge ima tri puta sedmično, što mora uskladiti kako sa poslovnim, tako sa privatnim obavezama.

Azra Dedić nije samo evropska prvakinja u ID džudu (džudo kategorija za lica sa posebnim potrebama), već i prva zaposlena osoba sa Down sindromom u BiH. Nakon što je uspješno završila osnovnu i srednju školu u rodnom gradu, Azra je dobila posao u jednoj bihaćkoj trgovini koja prodaje kozmetičke proizvode. Ipak, sve je odradila u svom stilu. „Moj poslodavac ima veliko srce, uvijek me pusti s posla“, kaže Azra, s obzirom na to da su obaveze podrazumijevale određene izostanke s posla.

Na prvo takmičenje iz ID džuda Azra je otišla 2008. godine u Sloveniju, gdje je osvojila drugo mjesto. U istoj državi dvije godine kasnije osvojila je zlato. Od svih uspjeha posebno izdvaja treće, pa kasnije i prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu u Kelnu, te takmičenja u Italiji, na kojima je uvijek osvajala prva mjesta jer, kako vjeruje, Italija joj donosi sreću.

Posljednje takmičenje donijelo je zlato na Evropskom prvenstvu u Kelnu, ali i mnogo novih obaveza. „Bilo je mnogo dodjela, putovanja. Još uvijek se nisam odmorila“, kaže Azra.

Izvor: 6yka.com
Izvor: 6yka.com

Iz slikanja u džudo

Njena prva ljubav ipak nije sport već slikanje. Najviše uživa, kaže, u slikanju mrtve prirode. Srednju, umjetničku školu, završila je u Bihaću kao odličan učenik. Iako je kasnije zavoljela i sport, Azra nije zanemarila slikanje, te mnogo njenih slika krasi zidove porodične kuće. Azra kaže da voli i da pokloni poneko svoje djelo.

Škola nije bila zapostavljena kada je Azra počela trenirati. I nije smjela biti jer, kako kaže, iz škole je išla na treninge, ali je morala imati dobre ocjene kako bi nastavila trenirati.

„Bilo je malo onoga ‘ti si cura, ne možeš to'ˮ, ali je Azra savladala sve. „Nisam navikla da gubim, ja preskačem sve zidove“, priča kroz osmjeh.

Svaka priča ima strane dvije

„Bila sam obična djevojka, bila sam kući, dosađivala se. Tada sam, iako nisam tražila i bilo je iznenada, dobila posao. Odmah sam prihvatila. Porodica me podržavala i vjerovali su da ja to mogu“, priča Azra.

Kaže, kako joj ne smeta da je svi pamte po posljednjem takmičenju, ali voli kada se zna i za druge stvari o njoj. „Imam još jednu porodicu, to je Radio-televizija Unsko-sanskog kantona (RTV USK), oni su moje uspjehe pratili od početka. Prvi intervju uvijek ide njima“, ističe ona i dodaje da je ponosna da su neki novinari dobijali i novinarske nagrade za priloge i filmove koje su snimali o njoj.

„Drugu ljubav osim sporta nemam i neću imati, ne dopustam!“, govori Azra i dodaje da se njen dan kada nema obaveza i kada ne mora biti našminkana i pred kamerama, sastoji se od slušanja muzike, odmaranja, a od nedavno i igranja s malim bratićem, koji je, kako sama kaže, osvojio njeno srce.

Veliku radost u Azrin život donio je i susret s njenom najdražom pjevačicom – Marijom Šerifović. „Nakon povratka iz Kelna rekli su mi da idem u Sarajevo na press konferenciju. Bila sam opuštena. Tu je bio federalni ministar sporta, koji mi je ispunio životnu želju. Nisam znala da su doveli Mariju. Mislila sam da će mi srce iskočiti kad sam je vidjela“, priča Azra i dodaje: „Zagrlila sam je i rekla: ‘Marija, legendo!’, a ona meni kaže: ‘Azra, care!'ˮ

Priča da je ovo susret koji joj je promijenio život. „Marija je divna“, kaže, a tokom tog susreta, imala je priliku i da zapjeva s Marijom.

Susret dvije heroine u Sarajevu. (izvor: sarajevograd.ba)

Slobodnu nedjelju, Azra iskoristi na najbolji način i uvijek se trudi da to bude korisno i da vidi drage ljude. Ipak, iako jaka i hrabra, i Azra plače. Kaže, to je jedino kada su ljudi okrutni, a vjera u Boga joj, dodaje, daje sve.

„Volim da me ljudi gledaju kao običnu, tako se i ponašam.“

Sve ovo, ali i mnogo više, čini Azru. Obična, a posebna. Sija i zrači. Inspiracija mnogima. Raduje je, što je dosta ljudi poznaje i cijeni, no posebno izdvaja što je ravnopravna sa svima i što se nikada nije susrela s predrasudama i negativnim komentarima.

Na proglašenju sportiste godine grada Bihaća za 2019. godinu, Azra je dobila posebno priznanje, pehar i poklon-bon za doprinos sportu Grada. Nakon toga, još jedno priznanje ovoj neumornoj djevojci stiglo je iz Unsko-sanskog kantona – za doprinos i ostvarene sportske rezultate tokom prošle godine. Posljednje u nizu uslijedilo je u Sarajevu, na izboru najuspješnijih sportista i sportskih ekipa Bosne i Hercegovine tokom prošle godine, gdje je Azra također dobila priznanje za ostvarene rezultate.

„Nemojte odustajati, nikada. Pratite svoje snove i želje, jer, sve je moguće!“, poručuje Azra.

Amila Žunić

Amila je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Bihaća. Studentica je na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Bihaću na Odsjeku za Bosanski jezik sa književnošću i historiju. Aktivistica je, a njena posljednja akcija bila je podučavanje djece izbjeglica bosanskom jeziku.

Vezani članci

Roditelji ubijene Tuzlanske mladosti i dalje čekaju pravdu
Iako je od masakra na tuzlanskoj Kapiji, u kojem je granatom ispaljenom sa Ozrena, Vojska Republike Srpske (VRS) ubila 71, a ranila više od 140 osoba prošlo 22 godine, porodice žrtava i dalje čekaju pravdu.
Tiha hrabrost čovjeka iz Kratine
Vojislav se nije bojao u ratu, u doba kada je čovjek čovjeku vuk, oružja ali se bojao ljudske reakcije. Molio je Hajru da njegovu priču ispriča tek poslje smrti.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu