Ispruženih koraka naprijed, vječito u želji da napravi nešto drugačije, da prosto zakorači tamo gdje još niko nije, čovjek je mijenjao sebe dok je nastojao da promijeni sve oko sebe.
Nisu li tako nastali gradovi! Nikada dovoljno definisana mjesta stanovanja, jer nastanci civilizacija i kultura nikada nisu bila samo mjesta življenja i obitavanja. A, koliko god bilo teško prihvatiti, nerijetko su tu ulogu imali glavni gradovi, prijestolnice jedne zajednice, mjesta gdje se ideje pretaču u djela.
Tog fenomena urbanizacije nije izuzeto ni Sarajevo, jer je uvijek sve počinjalo ovdje, nekada i prije vremena, nekada i suviše kasno, ali zato sa sigurnošću glavni grad je lice i naličje jednog društva. Nekada glavni grad odstupa, postaje neželjeni eksces, ali Sarajevo nije taj slučaj, jer ova kotlina je uvijek bila mjesto gdje sve počinje.
Žičara je također bila jedan od primjera tog pionirstva, a njeni počeci sežu mnogo dalje nego što turisti i građani Sarajeva (oni mlađi) misle. Žičara, pod tadašnjim nazivom uspinjača, počela je s radom 1959. godine. Radu uspinjače u maju te godine, prema dostupnim informacijama, prisustvovali su građani i građanke Sarajeva, ali i članovi Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine, kao počasni putnici.
Zimske olimpijske igre 1984. godine dodatno su ukazale na značaj uspinjače zbog toga što povezuje Stari Grad s Trebevićem. Zbog sigurnosti posjetilaca rad uspinjače je nekoliko puta bio obustavljan i to 1977., 1982., 1987., a uslijed ratnih dejstava 1992. u potpunosti je uništena.
Obnovljena je i u rad svečano puštena 6. aprila 2018., na Dan grada Sarajeva. Opremljena je modernom mehanizacijom, s više kabina, ali i bržom vožnjom do Trebevića. Kabine su u bojama olimpijskih krugova – plava, crvena, žuta, zelena i crna. Može se reći da je Žičara sama za sebe simbol, ali i simbol Grada Sarajeva jer predstavlja mogućnosti, opiranje i upornost.
Bijeg iz kotline
Postala je i turistička atrakcija, odjekujući prizorima o historiji Grada, ali i spas u zimskim danima od zagađenog zraka i smoga ili u ljetnim od velikih temperatura. Odlazak žičarom na Trebević je najlakši način za bijeg iz kotline bez obzira koji su razlozi.
Posjetioce koje zatičemo u ovim zimskim danima, uprkos hladnoći prati oduševljenje. Ne samo zbog odlaska na Trebević, gdje se nudi mnogobrojni sadržaj, već, kako navode, prije svega zbog divnog pogleda na Grad. Oduševljeni su kvalitetom usluga, ali i zahvalni na toplom gostoprimstvu.
Na pitanje turističke posjećenosti, iz Sarajevske žičare odgovaraju da im je drago što su prepoznati kao turistička atrakcija tokom cijele godine, te što posjetioci u našem gradu obavezno planiraju vožnju žičarom.
Navode da „Trebevićka žičara je jedna od rijetkih koja vrši vertikalni transport od centra grada do olimpijske planine. Ako tome dodamo poseban ugođaj vožnje uz panoramski pogled na grad, ne čudi činjenica da iz godine u godinu raste broj posjetilaca. U prošloj godini je žičaru posjetilo blizu 340.000 posjetilaca. U januaru ove godine imali smo 20.350 posjetilaca“.
Zbog izražene turističke sezone, broj stranih posjetilaca je veći u odnosu na građane Bosne i Hercegovine, međutim, poručuju da je u januaru zbog dodatnog popusta bilo više naših građana.
Pogodnosti za bh. građane
A, pitali smo i za razliku u cijeni, te pogodnostima koje ostvaruju bosanskohercegovački građani: „Posjetioci koji su rezidenti u BiH imaju popust na povratnu cijenu karte i ona iznosi šest konvertibilnih maraka. Ova cijena se nije promijenila već sedam godina“.
Odlukom Uprave Javnog poduzeća Sarajevo, u danima državnih i vjerskih praznika cijena vožnje žičarom po osobi je četiri marke, a omogućeni su popusti za učenike i za organizirane grupe učenika osnovnih i srednjih škola koji ostvaruju popust i karta je četiri marke.
U vrijeme lošeg vremena, posebno kada je vjetar, što se i ne dešava često u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, žičara bude zatvorena zbog sigurnosti posjetilaca.
Mnogo godina, zapravo desetljeća je prošlo od prve vožnje sarajevskom žičarom, tada uspinjačom, koja je nastala nedugo nakon Drugog svjetskog rata, bila je proizvod jedne nade u bolji život. Tada, u socrealističkom okruženju, uspinjača je bila pohvala sopstvenom traganju, vjeri u bolje sutra.
Danas, sarajevska žičara koja je također nastala nakon posljednjeg rata, šalje malo drugačije poruke jer one u sebi nose pečat nostalgije. A svaka nostalgija je nostalgija za jednim nestalim ja u nekom drugom vremenu. Tako da sarajevska žičara, koja neumorno odlazi ali i vraća se, je simbol nekog davnog vremena ali i potvrda nama da bolje vrijeme može biti već sutra.
_______________
Tekst je objavljen uz finansijsku podršku Ambasade Austrije u BiH. Sadržaj je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Ambasade Austrije u BiH, Centra za postkonfliktna istraživanja i Balkan Diskursa.
