Uloga obrazovanja i međureligijskog dijaloga u izgradnji mira

Kroz obrazovanje i međureligijski dijalog moguće je raditi na suočavanju s prošlošću, jačanju zajedničkog života te razbijanju predrasuda i stereotipa — što stručnjaci smatraju najefikasnijim i najodrživijim putem ka boljoj budućnosti. Ove poruke istaknute su na međunarodnoj konferenciji „Srebrenica 1995–2025: Suočavanje s prošlošću“ održanoj 8. jula u sarajevskoj Vijećnici.

Međunarodna konferencija „Srebrenica 1995-2025: Suočavanje s prošlošću“ je organizovana u okviru obilježavanja 30. godina od genocida u Srebrenici, kroz partnerstvo Centra za postkonfliktna istraživanja, Grada Sarajevo, Informativnog centra o Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju Sarajevo, Udruženja Pokret Majki enklava Srebrenica i Žepa, Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, Koalicije za prevenciju genocida i masovnih zločina na Zapadnom Balkanu i holandske organizacije Impunity Watch.

Na panelu „Mladi i mir: Uloga obrazovanja i religije“, koji je moderirao Jasmin Jašarević, osnivač i generalni menadžer PRONI Centar za omladinski razvoj, predstavnici civilnog sektora iz regiona i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini istakli su da šutnja i inertnost mladih ne vode boljoj budućnosti, te da snažan politički utjecaj sprečava promjene u obrazovnim programima vezanim za suočavanje s prošlošću.

Zajednički život i međureligijski dijalog

„Citirat ću jednog imama iz Tuzle koji je rekao: ‘Nakon genocida u Srebrenici, naša šutnja bi bila saučesništvo. Kao vjerske zajednice, ne smijemo samo moliti za mir, već ga moramo obrazovati“, kazala je profesorica Dževada Garić, šefica Ureda za međunarodnu saradnju i bošnjačku dijasporu u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini.

Profesorica Garić pojasnila je da je veza između religije, mira i konflikta složena i nije crno-bijela. Religija sama po sebi nije ni inherentno dobra ni loša za mir, ali je njen utjecaj na oba, kako je istaknula, neosporan.

„Religija može biti snažan pokretač nasilnog sukoba i mobilizacije zajednica u rat, a tome smo svjedočili u posljednje tri decenije u Bosni i Hercegovini. Međutim, u izgradnji mira u religijskom smislu nedostaju dva važna aktera – to su žene i mladi, i potrebno je mnogo više projekata i inicijativa u tom pogledu“, navela je Garić.

Mir kroz religiju, prema njenim riječima, značio bi oslanjanje isključivo na vlastite religijske tradicije, što samo po sebi nije loše, ali postoji rizik isključivanja drugih tradicija. Ako želimo graditi mir bez religije, tada isključujemo veliki potencijal koji leži u religijskim akterima, vrijednostima i uvjerenjima kao katalizatorima mira.

Treći pristup, tzv. mir s religijom, naglašava važnost zajedničkog života i međuvjerskog dijaloga, što je, kako kaže Garić, „najpoželjniji i najodrživiji put“. „Ovaj pristup podrazumijeva saradnju preko vjerskih granica. Dovodi vjerske lidere, žene, mlade, manjinske i većinske zajednice i stavlja ih u ravnopravan položaj. Ljudi su ti koji vode dijalog, a ne vjerske zajednice niti same tradicije. Oni koji propovijedaju i praktikuju dijalog zajedno traže rješenja i načine kako da žive zajedno uprkos sukobima, razlikama i teretima prošlosti“, navela je profesorica Garić.

Vladimir Andrle, predsjednik Jevrejskog kulturno-obrazovnog i humanitarnog društva „La Benevolencija“, istakao je da ulogu mladih ne vidi samo kao prisutnost, već kao sposobnost da mijenjaju svijet i rade mnogo više nego starije generacije. Naveo je projekat „Antisemitizam, islamofobija i ksenofobija“ koji su vodili u javnom školskom sistemu, gdje su otvoreno razgovarali o predrasudama i stereotipima.

„Svi mi imamo predrasude i stereotipe prema određenim ljudima. Ono što ne smijemo sebi dozvoliti jeste da se ne borimo protiv toga. Treba razumjeti da su stereotipi i predrasude sastavni dio našeg mentalnog života, ali oni vode ka generalizaciji, što može odvesti društvo u pogrešnom pravcu“, kazao je Andrle.

O promjeni društvene paradigme rekao je da je to dug proces, ali da je važno napraviti prve korake, a zatim će drugi preuzeti štafetu i graditi društvo zasnovano na demokratskim i evropskim temeljima.

„Moramo shvatiti da živimo u podneblju teško zagađenim nacionalizmom, koji traje posljednjih 200 godina, ne samo zbog agresije na BiH u 90-im. To nam je u DNK-u i normalizovali smo kroz generacije diskriminaciju i homogenizaciju zajednica“, rekao je Andrle.

Neophodan regionalni pristup

Sofija Todorović, izvršna direktorica Inicijative mladih za ljudska prava Srbija, odgovorila je na pitanje zašto se uopće baviti mirom u društvu gdje ljudi i vlasti ne žele priznati greške: „Tu počinje prostor za mlade, one koji istupaju i prave razliku.“

Todorović je objasnila da njihova regionalna organizacija od 2003. godine vjeruje da ljudska prava i demokratija ne mogu napredovati bez regionalnog pristupa.

„Prošlost možete ignorisati, ali vas uvijek stigne. Zato mi to radimo – jer važna pitanja se ne mogu riješiti bez regionalne prizme“, dodala je.

Osvrnula se i na zloupotrebe tokom usvajanja UN-ove Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Srbiji, ističući da mladi nisu prihvatili manipulacije vlasti i da su kampanjama na društvenim mrežama objašnjavali svojim vršnjacima zašto je Rezolucija važna.

Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje Crna Gora, navela je da 30 godina nakon genocida u Srebrenici, 83,4 posto građana Crne Gore zna šta se dogodilo, ali samo 65 posto smatra da je to bio genocid.

Uljarević je istakla da je glavni problem nedostatak adekvatnih obrazovnih politika, jer revizionizam pokazuje da nema ni svijesti ni savjesti kod donosilaca odluka da obrazovni sistem treba biti temeljen na naučnim standardima, a ne na političkim interesima.

Samo kroz iskren dijalog, obrazovanje i regionalnu saradnju, te aktivno uključivanje mladih i vjerskih zajednica, moguće je graditi trajni mir i prevladati podjele nastale prošlošću.

_______________

Međunarodna konferencija „Srebrenica 1995–2025: Suočavanje s prošlošću“ održana je uz podršku Nacionalnog fonda za demokratiju (NED), Fonda braće Rockefeller, Fonda Sigrid Rausing, Ujedinjenih nacija u BiH, BH Telecoma, JP Vijećnica, organizacije Pro Peace, regionalnog projekta „Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“ te Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini.