Rastuće neofašističke tendencije zahvataju Evropu, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Međutim, bh. aktivističke grupe spremne su oduprijeti se čak i najprikrivenijim oblicima.
Cvijeće, vijenci sa zlatnim ljiljanima i male plavo-žute zastave krase ulice svih većih gradova u Bosni i Hercegovini (BIH) svake godine 9. maja. Ove godine obilježena je 81. godišnjica poraza nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu, čime je okončan fašistički stisak nad Evropom koji je trajao više od desetljeća.
Kada u vijestima čujemo da su neofašističke tendencije ponovno u porastu, to ne znači nužno da demokratije ponovno ustupaju mjesto vojnim diktaturama. Umjesto toga, to se odnosi na političke akcije i društvene promjene koje se često povezuju s pojmom fašizma.
U Bosni i Hercegovini, ovi događaji su vidljivi u različitim oblicima. Neofašističke grupe poput navijača “Ultras-Zrinjski”, Istočne alternative ili Bosanskog Pokreta Nacionalnog Ponosa postoje, iako trenutno imaju ograničen politički uticaj. Uobičajeni narativi ovih grupa uključuju reviziju višestruke historije zemlje, uključujući poricanje genocida u Srebrenici i poziv na etnički homogenu državu.
Ove grupe se otvoreno ne nazivaju “fašistima” ili “neofašistima”. U javnim izjavama čak tvrde da se protive fašizmu. Uprkos tome, i dalje pokazuju mnoge karakteristike ove ideologije, prikrivene različitim i naizgled bezopasnim simbolima.
Razumijevanje fašizma u svim njegovim oblicima
U svom poznatom eseju iz 1995. godine, Umberto Eco opisuje četrnaest obilježja fašizma, uključujući „kult tradicije“, „strah od različitosti“ i osjećaj „permanentnog ratovanja“. Zajednička osnova za sva obilježja je da proizlaze „iz individualne ili društvene frustracije“. Ovi kriteriji ne moraju svi biti ispunjeni istovremeno, jer se fašizam može pojaviti u raznim nijansiranim oblicima, ovisno o kontekstu svoje pojave. Stoga je često teško razaznati te faktore, posebno kada su skriveni iza populističke retorike. Još je teže otkriti dugoročni motiv koji stoji iza fašističkog razmišljanja i ponašanja: cilj potkopavanja antifašističkih temelja koji su postavljeni 1945. godine. Nažalost, to se može vidjeti čak i u Bosni i Hercegovini, zemlji s jedinstvenom i trajnom antifašističkom historijom.
Dugogodišnje antifašističko nasljeđe Bosne i Hercegovine
Tokom Drugog svjetskog rata 1941. godine, Jugoslavija je okupirana i podijeljena. To je dovelo do uspostave Nezavisne Države Hrvatske (NDH), marionetske države njemačkog “Trećeg Reicha” koja je uključivala i teritorij BiH.
Međutim, čak ni tokom svog vrhunca 1930-ih, fašistička ideologija nikada nije mogla steći snažno uporište u bh. društvu. Ubrzo nakon predaje Jugoslavije, formirale su se partizanske jedinice koje su bile spremne osloboditi regiju od fašističkih okupatora i njihovih kolaboracionista. Iako se rani pokret uglavnom sastojao od komunističkih snaga, ubrzo su ga podržali mnogi ljudi.
Žene su igrale ključnu ulogu u antifašističkoj borbi. Iako jedinstvene u Evropi, brzo su se istaknule kao ravnopravni partneri na bojnom polju i izvan njega. Antifašistička fronta žena (AFŽ), osnovana 1942. godine, ubrzo je postala neizostavan dio partizanskog oslobođenja Jugoslavije.
U cijelosti, otpor je bio ujedinjen i vođen jednim zajedničkim ciljem: zajedničkim vraćanjem zemlje, uprkos različitim uvjerenjima.
Članovi partizanskog fronta također su osnovali potencijalne državne vlasti poput Nacionalnog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBIH). Za razliku od zapadne i srednje Evrope, Jugoslaviju je konačno 1945. godine oslobodio vlastiti narod, uz pomoć savezničkih snaga.
U budućnosti je ovo postignuće uveliko oblikovalo poslijeratni jugoslavenski identitet.
„Antifašizam je postao temeljna vrijednost u i za socijalističku Jugoslaviju, a Narodnooslobodilačka borba dominantna tema u službenoj kulturi sjećanja Jugoslavije“, objašnjava Nicolas Moll, historičar iz Sarajeva.
Međutim, posebno nakon raspada Jugoslavije 1990-ih, historijski događaji i iz njih izvedene vrijednosti sve su se više reinterpretirali.
„Dok je antifašističko nasljeđe često izravno napadano u Hrvatskoj i instrumentalizirano u nacionalističke svrhe u Srbiji, u Bosni i Hercegovini postoji mješovit stav prema istoj: zaboravljanje, zanemarivanje, odbacivanje i nacionalističko prisvajanje, Također, možemo pronaći osobe i grupe koje žele održati naslijeđe partizana, čak i ako su manjina i često se bore da ih se čuje usred etnonacionalističke dominacije i fragmentacije ove zemlje“, nastavlja Moll.
Očuvanje antifašističkog nasljeđa
Danas, razne grupe naporno rade na održavanju javne svijesti o antifašističkom nasljeđu Bosne i Hercegovine. Posebno, Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Jugoslavije (SUBNOR) koristi svoju široku mrežu očevidaca i drugih pristalica kako bi sačuvalo sjećanje na antifašističku borbu tokom Drugog svjetskog rata.
Mnoge aktivističke grupe odlučuju djelovati koristeći eksplicitno antifašistički etos: Omladinski centar KVART sa sjedištem u Prijedoru, na primjer, ima svoj Regionalni antifašistički kamp; modni brend Partyzan Clothing nudi jedinstvenu odjeću koja kombinuje kultne antifašističke slogane sa savremenim stilovima; sarajevski kafić Tito kombinuje živopisnu bosansku kulturu ispijanja kafe s atmosferom koja podsjeća na partizansko doba.
Kulturne i obrazovne institucije također su usvojile inovativne strategije za podsticanje interes javnosti za učenje o antifašističkom nasljeđu Bosne i Hercegovine. Historijski muzej BiH je završio projekt „Wer ist Walter?“, koji priča priče o borcima otpora koji su se borili protiv nacizma i fašizma širom Evrope.
Ovaj projekat je koristio i tradicionalne i digitalne medije, a rezultati uključuju muzejsku izložbu, naučnu knjigu i višejezičnu digitalnu platformu. Moll, kao suosnivač projekta, objašnjava da je ovaj višestruki pristup osmišljen kako bi proširio historijsko znanje i sjećanje na otpor. Ovo se dešava u vrijeme kada mnogi, a posebno mladi, često imaju samo jednostrane ili površne ideje o ovom sastavnom dijelu evropske historije.
Slična inicijativa koja koristi digitalni prostor za edukaciju šire javnosti je web stranica Spomenik Database koja je osnovana 2016. godine. Baza prikuplja fotografije velikih antifašističkih spomenika širom jugoistočne Evrope i nudi online objašnjenja o spomenicima i njihovom značaju za regionalnu kulturu sjećanja.
Rješavanje fašizma, jedno po jedno pitanje
Drugi aktivisti se bore za antifašističke vrijednosti na drugačiji način, povezivanjem svoje borbe sa specifičnim i hitnim društvenim pitanjima i fokusiranjem na jedan ključni problem u datom trenutku. Iako se neka pitanja na prvi pogled mogu činiti nepovezanima, sva ona doprinose široj slici, rješavanju ključnih problema koji uopće olakšavaju fašističko razmišljanje. Pokušaj postizanja održive i društveno pravedne ekonomske transformacije u BiH bio je važan i dugotrajan izazov. Zapanjujuća priroda i divlji svijet zemlje, poseban izvor ponosa za građane, ugroženi su politikama koje vrednuju ekonomski profit ispred očuvanja okoliša. Fondacija Atelje za društvene promjene (ACT) stoga je sebi postavila cilj očuvanje ljepote bosanskog ekološkog sistema i osiguranje visokog kvaliteta života za sve građane. Cilj ACT-a je borba protiv oba problema.
„Više puta smo rekli da nema i ne može biti ekološke pravde bez socijalne pravde. Kada lokalni pokreti širom Bosne i Hercegovine i regije brane rijeke svojim tijelima, stojeći ispred bagera, na sudovima i u medijima, oni se ne bore samo za rijeke; oni se bore za ljude, dostojanstven život i zdravu budućnost“, objašnjava Lejla Kusturica, direktorica ACT-a.
Kao i 1940-ih, mnogi aktivisti iz različitih sredina su se vremenom ujedinili jednim glasom. Vidjeli su da je samo ujedinjeni moguće uhvatiti se u koštac s poteškoćama s kojima se aktivisti suočavaju:
„Ono što razlikuje ovaj pokret je zajedništvo i solidarnost na nivoima kakvi nisu viđeni sredinom 1990-ih u Bosni i Hercegovini ili regiji. Ljudi su jednostavno postali svjesni i počeli su vidjeti dalje od nacionalističkih i grubih narativa koji se ovdje svuda promoviraju“, nastavlja Kusturica.
Trajna borba za ženska prava u Bosni i Hercegovini
Još jedna prepreka trajnom miru u BiH je neuspjeh u potpunom osiguranju ženskih i rodno zasnovanih prava.
Zato se fondacija CURE zalaže za poboljšanje ženskih prava, smanjenje nasilja zasnovanog na spolu i okončanje diskriminacije manjina. U tu svrhu, suosnivačice su mreže Ženska mreža BiH, koja okuplja 40 organizacija i pojedinaca ujedinjenih jednim ciljem: borba za ključnu feminističku, ali i antifašističku ideju jednakosti za sve.
Poput partizana u okupiranoj Jugoslaviji, članice CURE djeluju u ime onih koji su najviše pogođeni problemima uzrokovanim neofašističkim razmišljanjem. Jadranka Miličević, direktorica “CURE”, opisuje zašto je kontinuirano zagovaranje važnije nego ikad.
„Građani/ke BiH nisu prepoznati kao glavni pokretači promjena u kontekstu ženskih prava. Brojne inicijative koje je pokrenulo civilno društvo sporo su provođene ili napuštene, jer nam nedostaje podrška većine javnosti u BIH“, kazala je Miličević.
Glavna prepreka u njihovom radu, kaže Miličević, je korumpirani vladin sistem koji je omogućio istim ljudima da ostanu na vlasti više od 25 godina, podstičući strahove od obnavljanja sukoba, a istovremeno ne uspijevajući riješiti goruća društvena pitanja za sve građane.
Za Miličević, posebno zabrinjava koliko malo priznanja neofašističke pojave dobijaju u modernoj BiH.
„Zabrinjavajuće je koliko se fašizam širi u društvu, kroz obrazovni sistem, javne narative, medije, kao i kroz institucionalnu toleranciju govora mržnje i nasilja. Stoga vjerujemo da je krajnje vrijeme da ljudi u BiH ponovo prepoznaju antifašizam, ne kao ideologiju prošlosti, već kao trenutni odgovor na porast ekstremizma, mizoginije, pokreta protiv rodne ravnopravnosti, rasizma i nasilja nad marginaliziranim zajednicama“, kazala je ona.
Potrebno je više zagovornika antifašizma
Neofašistički trendovi su u porastu u Bosni i Hercegovini, Evropi i širom svijeta. Borba protiv njih je posebno teška jer mnogi nisu otvoreno označeni kao fašisti, već su preimenovani i prikriveni. Ipak, aktivisti u Bosni i Hercegovini podržavaju borbu za antifašizam.
Kao što pokazuju inspirativni primjeri predstavljeni u ovom članku, ovi aktivisti koriste kombinaciju dobro utvrđenih, jedinstvenih i inovativnih strategija. Oni kontinuirano rade na formiranju snažnog i ujedinjenog fronta protiv problema s kojima se suočava BiH i na rješavanju društvenih pitanja prije nego što postanu otvoreni sukobi – kojima se fašizam hrani.
U konačnici, svi se bore za isti cilj, kako je kazala Lejla Kusturica.
„Vjerujemo da su sve ove borbe povezane, podjednako važne i da zahtijevaju širi društveni angažman kako bi se porazio neofašizam, zagađivači naših rijeka, šuma i zraka, te neefikasan zdravstveni sistem, i kako bi se zaustavio masovni egzodus mladih ljudi iz onoga što je za nas najljepša zemlja na svijetu“, kazala je Kusturica.
