U okviru programa sedme po redu „Škole za mlade Srebrenica“, učesnici su se sastali sa Alemom Hodžić i Sabahudinom Mujkićem, zaposlenicima u srebreničkoj regionalnoj kancelariju Međunarodnog foruma solidarnosti – EMMAUS (MFS – EMMAUS). Riječ je o jednoj od najistaknutijih humanitarnih organizacija u Bosni i Hercegovini (BiH).
Razgovor se fokusirao na trenutnu situaciju u Srebrenici, svakodnevne izazove s kojima se suočava lokalno stanovništvo te na način na koji MFS-EMMAUS odgovara na njihove potrebe. Također, obuhvatio je historijat organizacije u Bosni i Hercegovini, kao i neke od njenih tekućih projekata.
Emmaus International je globalni pokret solidarnosti koji obuhvata više od 400 grupa u preko 40 zemalja. Podržava ljude pogođene siromaštvom i isključenošću, pružajući im dostojanstven posao, smještaj, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i druge oblike pomoći. Članovi ove organizacije također promovišu recikliranje, socijalnu i ekološku pravdu i slobodu kretanja, istovremeno se boreći protiv strukturnih uzroka siromaštva.
Prve EMMAUS grupe stigle su u Bosnu i Hercegovinu 1992. godine, kada su grupe humanitaraca iz Francuske i Italije pokrenule razne inicijative za pružanje pomoći ljudima u potrebi tokom rata.
Alema Hodžić, psihologinja i projekt menadžerica, kazala nam je da je 1999. godine EMMAUS International, na čelu sa italijanskim humanitarcem Francom Bettolijem i Crvenim polumjesecom, počeo da pruža pomoć ljudima u nevolji u Tuzlanskom kantonu, gdje je uspostavljen izbjeglički kamp (danas se koristi kao centar za osobe sa invaliditetom) za interno raseljene osobe iz BiH, te izbjeglice sa Kosova, Albanije i Sjeverne Makedonije.
Nakon toga, 10. februara 1999. godine u BiH je osnovan Međunarodni forum solidarnosti – EMMAUS od strane aktivista posvećenih pružanju pomoći ugroženim pojedincima.
Franco Bettoli je bio jedna od ključnih ličnosti koja stoji iza nastavka humanitarne pomoći u regiji Srebrenice. Iako je ova inicijativa u početku naišla na skepticizam, postepeno je evoluirala u nekoliko uspješnih projekata.
Prvi od njih bio je Međunarodni omladinski radni kamp u Potočarima, koji je pokrenut 2006. godine kao odgovor na izuzetno teške okolnosti s kojima su se suočile lokalne zajednice. U to vrijeme, mnogi ljudi nisu imali puteve, struju i pitku vodu. Između 150 i 200 volontera bi tada ostajalo između 20 i 25 dana, spavajući u šatorima dok su obnavljali kuće, gradili vodovodne sisteme i popravljali lokalnu školu. Kamp se od tada nastavlja svake godine, a ove godine će se održati njegovo 21. izdanje, u kojem će učestvovati 70 volontera iz deset zemalja.
Mujkić je objasnio da manji broj nije posljedica smanjenog interesa, već ograničenog finansiranja. Iako se prijavilo više od 200 ljudi, organizacija je mogla osigurati besplatan smještaj i obroke samo za 70 volontera.
Ljetni kamp je bio samo početak, a uslijedilo je još nekoliko uspješnih inicijativa, među kojima su program internatskog smještaja, program „Jedan obrok dnevno“, dnevni boravak djece i omladine, Dom za starija lica „Hatidža Mehmedović“ i Sportsko-rekreacijski centar Pale.
Na pitanje kako MFS-EMMAUS uspijeva pružati sve svoje usluge besplatno, Hodžić i Mujkić su kazali da su mnoge organizacije dolazile u regiju Srebrenice, ali su često ostajale samo onoliko dugo, koliko su imale osigurano finansiranje. Nakon toga bi odlazile, iako je lokalno stanovništvo i dalje bilo ovisno o njihovoj humanitarnoj podršci.
MFS-EMMAUS nastoji raditi drugačije, naglašavaju naši sagovornici. Prije pokretanja projekta organizacija postavlja pitanje može li ostati prisutna onoliko dugo koliko bude potrebno, kako bi se osiguralo da ranjive osobe koje su preživjele rat i koje se i dalje suočavaju s teškim životnim uslovima, ne budu ponovo napuštene. Nevladina organizacija prikuplja značajan dio sredstava zahvaljujući svojim zaposlenicima, koji nastoje osigurati podršku za što veći broj inicijativa, a ne samo za vlastite projekte. Svi rade prema jednom zajedničkom cilju – pružanju podrške ljudima kojima je ona potrebna.
Organizacija najveći dio finansijskih sredstava dobija od međunarodnih organizacija – Evropske komisije i stranih ambasada, poput ambasada Švedske, Austrije i Nizozemske, kao i partnera iz Turske i Saudijske Arabije.
U razgovoru su se potom dotakli projekata sa najvećim uticajem na zajednicu, gdje su oboje naših sagovornika istakli značaj programa internatskog smještaja i doma za stara lica.
„Dom je posebno značajan za Majke Srebrenice jer u njemu žive uglavnom žene koje su preživjele genocid i čiji su muževi, sinovi i druga muška rodbina ubijeni. Pruža im besplatan smještaj i medicinsku pomoć, a istovremeno im omogućava boravak u ugodnom okruženju u blizini Memorijalnog centra Potočari, gdje u svakom trenutku mogu posjetiti grobove svojih najmilijih“, kazala je Hodžić.
Hodžić tvrdi da Dom ima i dugoročan uticaj, kroz otvorena radna mjesta za mlade i obezbjeđenu infrastrukturu za podršku lokalnoj zajednici u budućnosti.
Mujkić smatra da briga o starijim osobama treba ići ruku pod ruku s ulaganjem u sljedeću generaciju, zbog čega naglašava da je od vitalnog značaja osigurati djeci potreban prostor, vrijeme i mogućnosti za njihov budući razvoj.
„Program internata pruža besplatan smještaj, tri obroka dnevno, sportske i komemorativne aktivnosti, kao i dodatne poduke i kurseve jezika za otprilike 60 djece iz regije, s kapacitetom za smještaj 96 djece. Ova inicijativa je posebno važna u regiji u kojoj su neka djeca ranije morala putovati sat vremena u svakom smjeru do škole ili uopće nisu mogla putovati do škole prije nego što su boravila u kompleksu internata“, kazao je Mujkić.
Hodžić nam je objasnila da se ideja iza programa internata, trenutno jednog od najuspješnijih projekata, pojavila gotovo slučajno. Dok su radnici MFS-EMMAUS-a dijelili humanitarnu pomoć od vrata do vrata u selima oko Srebrenice, otkrili su da mnoga djeca ne znaju pisati.
„Djeca su bila dobrog zdravlja i bez ikakvih invaliditeta, međutim, živjela su u udaljenim područjima i nisu išla u školu zimi zbog jakog snijega i ograničenog javnog prijevoza“, pojasnila je Hodžić.
Kasnije se ispostavilo da je škola znala za to, ali nije mogla pomoći svojim učenicima. Nastavnici su često opravdavali izostanke, a zabilježen je čak i slučaj djeteta koje je propustilo oko 300 časova, objašnjava Hodžić. Uprkos rijetkom pohađanju škole, nekoj djeci je ipak bilo dozvoljeno da pređu u sljedeći razred s dobrim ocjenama. Odmah je odlučeno da se nešto poduzme i tako je nastao program internatskog smještaja.
I Hodžić i Mujkić su optimistični u pogledu budućnosti MFS-EMMAUS-a, s nadom za proširenje u dva ključna područja. Hodžić naglašava da bi voljela vidjeti više sredstava za projekte podrške djeci i odraslima s invaliditetom u Doboju, području s kojim osjeća ličnu povezanost nakon 12 godina rada tamo.
„Dodatni resursi bi omogućili organizaciji da poboljša svoje centre za prijem i dnevnu njegu, pružajući više mjesta onima kojima je to potrebno“, istakla je Hodžić.
Mujkić kaže da bi želio razviti programe obuke za posao za srednjoškolce i studente. Oslanjajući se na vlastito iskustvo završetka obrazovanja bez stažiranja ili praktične obuke, on ima za cilj razviti programe koji mladim ljudima pružaju radno iskustvo i vrijedne vještine, dajući im veću šansu da postanu konkurentni na tržištu rada.
