Memorijalni centar Srebrenica i Centar za postkonfliktna istraživanja od 5. do 13. jula 2022. godine organizuju treću Školu za mlade Srebrenica, na kojoj će učesnici imati priliku da uče o tranzicijskoj pravdi, memorijalizaciji, izgradnji historijskih narativa, ljudskim pravima i prevenciji genocida i masovnih zločina.
Iako smo suočeni s jednom od najvećih kriza od rata, nacionalističko-političkom retorikom i huškačkim narativima, ulična umjetnost u glavnom gradu Bosne i Hercegovine (BiH) otkriva mogućnost pomirenja i mirne koegzistencije u društvu polarizovanom ratnim ranama.
Povodom obilježavanja 27. godišnjice od zločina nad tuzlanskom mladošću u Memorijalnom centru Srebrenica premijerno je prikazan dokumentarni film „Kapija ’95“, urađen u produkciji Centra za postkonfliktna istraživanja, Memorijalnog centra Srebrenica i britanske producentske kuće Pinch Media.
Kao dio pretprograma Trnjanskih kresova, obilježavanja 7. svibnja, dana kada su partizani oslobodili Zagreb, Mreža antifašistkinja Zagreb u suradnji s Documentom organizirala je Antifa šetnje s istraživačicom Tenom Banjeglav.
Već sam negdje čula ovu priču. Pročitala sam je desetak puta. Ali, dok sam slušala priču o Maršu smrti Ahmeda Ustića nije bilo moguće da zaustavim neobičnu paralizu koju sam osjetila dok sam prvi put čitala izvještaj o užasnom šestodnevnom putovanju ovog mladića na trasi za opstanak.
Priča je mogla početi ovako: Imam jedno dijete, sina. Zjenicu oka moga. Sav moj ponos i dika je on. Priča je mogla početi i ovako: Živimo našu bajku, a naše dvoje djece juri svoje snove. Život je lijep, ugodan. On ima posao, a ja se brinem o djeci i kući. Mi smo sretni. Čak je moglo biti i ovako: Imam majku i sestru. Nerazdvojne smo. Satima možemo kafenisati.