Već sam negdje čula ovu priču. Pročitala sam je desetak puta. Ali, dok sam slušala priču o Maršu smrti Ahmeda Ustića nije bilo moguće da zaustavim neobičnu paralizu koju sam osjetila dok sam prvi put čitala izvještaj o užasnom šestodnevnom putovanju ovog mladića na trasi za opstanak.
U protekle dvije godine, Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) i Memorijalni centar Srebrenica organizovali su dvije ljetnje škole za mlade u Srebrenici. Prva, pod nazivom ,,Suočavanje s prošlošću za budućnost“, održana je u periodu od 08. do 13. jula 2020. godine, dok je druga, naziva ,,Istina. Pravda. Prevencija.“, trajala od 06. do 13. jula 2021. godine.
Lični dokumenti, odjeća, fotografije ubijenog oca Azema, kao i kaiš koji je izradio za svog sina Muhameda prije nego što je ubijen u srebreničkom genocidu, donirani su Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari. ,,Predmeti pripadaju Memorijalnom centru Srebrenica jer najbolje mogu govoriti o ubijenima ako se nalaze blizu njih“, kazao je Muhamed Delić, sin ubijenog Azema.
Eksperti za tranzicijsku pravdu i borci za ljudska prava poručuju da predstoji borba i da samo naoružani dokazanom istinom mogu zaustaviti slavljenje ratnih zločinaca, koje se mladim generacijama ostavlja kao kulturološko nasljeđe.
Još od kraja rata, mine u Bosni i Hercegovini (BiH) predstavljaju veliki problem. Uprkos brojnim akcijama, u kojim se upozoravalo na neeksplodirana ubojita sredstva, u BiH je, prema posljednjim dostupnim podacima, u minskim nesrećama stradalo stotine osoba.
Uprkos nepobitnim dokazima o rasprostranjenom CRSV-u počinjenom nad muškarcima u periodu od 1992. do 1995. godine, mnogi faktori i dalje sprečavaju preživjele muškarce da dobiju učinkovitu podršku, pravdu i priznanje od društva.