Da li biste rizikovali život da zaradite četiri marke? Mnogi Romi to rade svakodnevno. Ova opasna praksa je samo jedan pokazatelj višedimenzionalnog siromaštva sa kojim se suočava najveća manjinska grupa Bosne i Hercegovine (BiH). Ova fotografska priča pokazuje svakodnevne nedaće romske populacije u BiH.
Da li biste rizikovali život da zaradite četiri marke? Mnogi Romi to rade svakodnevno. Ova opasna praksa je samo jedan pokazatelj višedimenzionalnog siromaštva sa kojim se suočava najveća manjinska grupa Bosne i Hercegovine (BiH). Ova fotografska priča pokazuje svakodnevne nedaće romske populacije u BiH.
Fotografije: Sofia Yu
Romi su nomadska etnička grupa čija većina populacije živi u Evropi. Procjenjuje se da postoji između 25.000 do 50.000 Roma koji trenutno žive u BiH, ali ustavni okvir BiH ne priznaje Rome kao postojeću manjinsku grupu (Evropski centar za prava Roma, 2003). Ovo po sebi isključuje romsku populaciju iz određenih privilegija u bosanskoj vladi koja se dijeli na tri glavne etničke grupe, kao što je mogućnost da se kandiduju za Predsjedništvo. Osim široko rasprostranjene institucionalne diskriminacije, Romi se takođe bore protiv diskriminacije na društvenom frontu. Percepcija javnosti i označavanje Roma kao nepoštenih, neinteligentnih, prljavih lopova potisnula je ovu grupu na margine bosanskog društva što ih često sprečava da dobiju zaposlenje, zaključuju stambene ugovore i dobiju bankarske kredite.
Romska populacija u BiH je dodatno marginalizovana birokratskim zahtjevima. Podaci pokazuju da više od 2.000 Roma nema rodni list, a mnogi su još i bez ikakvog identifikacionog dokumenta (UNICEF, 2013). Kao rezultat ovoga, Romi nisu u mogućnosti da uživaju puno državljanstvo, čime se sprečava pristup programima socijalne zaštite, zdravstva i obrazovanja.
U nastojanju da vizualno prikaže stradanje Roma u BiH, Sofija Yu, portugalska fotografkinja, provela je deset dana u malom romskom kampu koji se nalazi u neposrednoj blizini grada Lukavac u sjevernoj Bosni. Tokom svog vremena u kampu, Yu je zabilježila suštinu elastičnog duha Roma kroz fotografisanje njihove dnevne rutine, sredstava za život i teških uslova života.
U 2014. godini velike poplave su uništile mnoge izgrađene kuće u romskom kampu, ali ljudi nisu dobili nikakvu pomoć od vlade za popravke ili materijal. Romi koji žive u ovakvim kampovima su u još nepovoljnijem položaju zbog izolacije. Anketa o Osnovnim pravima iz 2009. otkrila je da je većina romskih naselja izuzetno odvojena od glavnih stambenih jedinica, sa oskudnim pristupom javnom plinu, vodi i električnim uslugama (UNICEF, 2013).
Dvoje od petoro Romske djece nikada neće kročiti u školi, a među djecom koja pohađaju osnovnu školu, samo njih 22,6% će početi srednjoškolsko obrazovanje (UNICEF, 2013). Isključivanje iz obrazovnog sistema jedan je od najčešćih faktora koji doprinose zapanjujuće visokoj stopi nezaposlenosti među romskom populacijom u BiH. Osim toga, Romska djeca su najpodložnija grupa u BiH za oboljevanje od različitih, inače preventivnih, oboljenja i neuhranjenosti.
Uprkos nezamislivim nedaćama koje je Mina podnijela tokom života, ona je i dalje nasmijana i drugi stanovnici u romskom kampu Lukavac je smatraju izuzetno ljubaznom i otvorenom ženom. Mina je udovica koja, poput mnogih starijih Romkinja, nema drugog izbora nego da otputuje u Tuzlu i prosi za novac na ulicama. Ona je žrtva međusektorske diskriminacije jer je Romkinja, žena i starija, zbog čega na nju većina poslodavaca gleda kao na beskorisnu. Mlađe romske žene takođe doživljavaju ovaj fenomen što se ogleda u stopi nezaposlenosti od 71% kod Romkinja (UNICEF, 2013).
Stopa nezaposlenosti među mladima u BiH je 57.5%, a još je veća kada su u pitanju mladi Romi. (UNICEF, 2013).
Pištavi i melodični zvižduk “Choo-Choo… choo-Choo… Choo-Choo” odjekuje u cijelom gradu Lukavcu kada su potpuno napunjeni vozovi uglja spremni da krenu iz lokalnog rudnika. Za mnoge Rome, ovaj zvuk signališe priliku. Kako navodi Yu, izuzetno je uobičajeno za mlađe Romske muškarce da skoče na ove vozove i nakon njihovog odlaska iz rudnika guraju ugalj sa vrhova teretnih vagona. Nakon toga, oni prikupljaju ugalj sa zemlje i pokušavaju ga prodati u gradu.
Mladi Romi koji kradu ugalj sa pokretnih vagona obavljaju veoma opasan posao koji se odvija u tri faze. Odmah nakon što voz krene iz rudnika Lukavac, oni počnu trčati prema krivini blizu početka pruge. Za kradljivce uglja strateški plan je skočiti na voz u ovoj krivini jer ovdje vozovi značajno uspore. Ovo je ponekad i trenutak u kojem policija pokušava da odvrati lopove gurajući ih sa voza. Policija ipak često zatvara oči nad ovim sa prividom razumijevanja za njihove probleme.
Stigma i predrasude u vezi sa Romima ih onemogućavaju da se potpuno integrišu sa drugim etničkim grupama u BiH. Prihvatanje je ključno, a počinje sa Ustavom BiH koji mora da legalno prizna Rome kao manjinsku grupu. Osim toga, vlada BiH mora aktivno raditi kako bi se premostio jaz u pogledu pristupa Roma sigurnom i adekvatnom stanovanju, mogućnosti za zapošljavanje, obrazovanje i zdravstvenu njegu. Sve dok se ne pozabavimo ovim bitnim pitanjima, Romi će nastaviti da se bore.
Korišteni izvori
European Roma Rights Centre, 2003. The non-constituents. Rights deprivation of Roma in post-genocide Bosnia and Herzegovina. [Online]
Available at: http://www.errc.org/cms/upload/media/00/28/m00000028.pdf
[Accessed 2 August 2016].
UNICEF, 2013. The Status of Roma Children and Families in Bosnia and Herzegovina. [Online]
Available at: http://www.unicef.org/bih/roma_families-en-final.pdf
[Accessed 21 July 2016].