,,Svjedoci smo da mnoge prakse i norme za ljudska prava bivaju napadnute širom svijeta. Snage nacionalizma i populizma se mogu vidjeti naročito u našem regionu. Postoji percepcija da Sjedinjene Američke Države više nisu angažovan nadzornik ljudskih prava kao što je to nekada bilo.”, navodi Cooley.
,,Mislim da nije tajna da je posljednjih deset godina zaista izazovno vrijeme za ljudska prava, ali i generalno za svijet.” kaže Alexander Cooley, direktor Harriman Instituta za ruske, euroazijske i istočnoeuropske studije na Univerzitetu Kolumbija u Nju Jorku.
Harriman Institut je osnovan 1946. godine kao institut usmjeren na obrazovanje o i razumijevanje Sovjetskog Saveza. Sada je jedan od vodećih centara za proučavanje Rusije, Euroazije i Istočne Evrope. Iako se njegova geografska studija proširila, akademska misija Instituta je ostala ista, a to je ,,biti od koristi univerzitetu i ostatku svijeta kroz davanje podrške istraživanjima, stvaranju dijaloga i multidisciplinarnim događajima koji okupljaju nevjerovatnu grupu akademika, studenata i alumni organizacija.” Bivši guverner Njujorka, ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Sovjetskom Savezu i imenjak Instituta, W. Averell Harriman, rekao je da njegov cilj za institut proizlazi iz njegovog uvjerenja da je ,,Politika zasnovana na neznanju i iluziji veoma opasna. Politika treba da se zasniva na znanju i razumijevanju.”
Studenti Harriman Instituta se smatraju nekim od najistaknutijih i najangažovanijih na univerzitetu, a članovi alumni organizacije služe kao stručnjaci u različitim oblastima. Cooley nije štedio pohvale za način na koji studenti cijene interdisciplinarnu prirodu regionalnih studija na Institutu: „Ono što smatram zaista jedinstvenim za naše studente je da ne samo imaju veliki nivo znanja, nego mogu da govore mnogo jezike i odlični su u toliko različitih oblasti. Bave se ljudskim pravima i javnim zdravljem, istražuju pitanja koja se tiču Gruzije i Kine, i nevjerovatni su u momentima kada je potrebno ispuniti više zadataka iz različitih oblasti na efikasan način.”
Kao trenutni direktor Instituta, Cooley je i sam jedan od najistaknutijih stručnjaka za bivši Sovjetski Savez, a posebno Centralnu Aziju. Autor je šest knjiga, a često objavljuje svoje radove u izdanjima New York Timesa, Foreign Affairs i Foreign Policy. Njegova najnovija knjiga, Diktatori bez granica: Moć i novac u Centralnoj Aziji, istražuje kako autoritarizam prelazi tradicionalne teritorijalne granice. Uprkos vodećoj ulozi u Institutu, Cooley je i dalje aktivan kao profesor. On ohrabruje svoje studente da stalno razmišljaju o svom radu i nađu ono što ih zaista pokreće tokom studija. Cooley to studentima opiše na početku svakog semestra rečenicom ,,Zapitajmo se ko smo mi i šta radimo ovdje”.
Harriman Institut takođe ima program posvećen balkanskim regionalnim studijama. Ovaj program uključuje niz oblasti koji se fokusiraju na sve, od istraživanja o rasama, etničkoj pripadnosti i polu u kontekstu raspada Jugoslavije, preko trenutnog stanja ljudskih prava na Balkanu, do istraživanja pitanja izbjeglica, prisilnih migracija i raseljavanja. Kroz svaku akademsku godinu, Institut redovno organizuje razgovore, projekcije filmova i konferencije fokusirane na Balkan.
Jedan od nedavnih događaja bila je projekcija dokumentarnog filma „Dvije škole”, koji govori o problemu etničkih podjela u jednoj školi u Bosni i Hercegovini i nastojanjima direktora škole da prevaziđe ove podjele kroz organizovanje fudbalske utakmice. Nakon filma uslijedila je diskusija sa redateljem Srđanom Šarencom.
Pored ovoga, Institut je nedavno održao i dvodnevni simpozijum pod nazivom: „Lekcije sa terena: oblikovanje i razumijevanje ljudskih prava na Balkanu”. Simpozij su organizovale Tanya Domi, predsjednica Savjetodavnog odbora Centra za postkonfliktna istaživanja (CPI) i vanredna profesorica u Školi za međunarodne i javne poslove Univerziteta Kolumbija i Laura B. Cohen, izvršna direktorica Kupferberg centra za holokaust.
Cilj simpozijuma je bio da ,,okupi aktiviste, praktičare i akademike kako bi razmislili o kritičnim pitanjima koja se odnose na ljudska prava i istraživanja koja dobivaju manje međunarodne pažnje ali su dobro poznata lokalno u Bosni i Hercegovini.” Cooley smatra da je ovaj format događaja suština obrazovne misije Instituta: ,,To je vrsta događaja koji je zaista važan jer on predstavlja vrste veza koje možemo stvoriti. Mi možemo biti inicijator u Njujorku, možemo se obratiti raznim školama, pravnim fakultetima, školama za ljudska prava ili programima, praktičarima, političarima, filmskim stvarateljima, nevladinim organizacijama, te predstaviti širu regionalnu perspektivu… I ovo je dio misije Instituta, ne samo interdisciplinaran način rad, već i inter-profesionalan.”
Prvi dan simpozijuma je počeo uvodnim izlaganjem Emira Suljagića, profesora na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu koji je preživio genocid u Srebrenici. Potom je uslijedila projekcija dokumentarnog filma ,,Uspomene 677” koji prikazuje priče tri bivša logoraša i tri tinejdžera iz tri bosanske etničke zajednice koji se pokušavaju pomiriti sa nasilnom prošlošću svoje zemlje. Nakon filma koji je produciran od strane produkcijske kuće PINCH Media i Centra za postkonfliktna istaživanja (CPI), uslijedila je diskusija da redateljem filma, Mirkom Pincellijem i predsjednicom CPI, Velmom Šarić. Drugi dan simpozijuma uključio je tri panela sa profesorima, ekspertima i stručnjacima iz različitih sektora izgradnje mira i ljudskih prava.
Harriman Institut smatra da su ovakve rasprave i događaji jedinstven način da studenti ostanu zainteresovani za ova pitanja, a da se takođe informišu o savremenim izazovima sa kojima se suočava region koji istražuju. ,,To je nešto na šta smo ponosni i što nastavljamo raditi čak i u ovim izazovnim vremenima. Ovakvi događaji takođe daju legitimitet ovom polju studija”, objašnjava Cooley.
Posvećenost Harriman Instituta proučavanju Balkana je stvorila vrijednu platformu kako bi se održao dijalog o regionu među studentima i akademicima, čak i onda kada se veliki broj istraživačkih centara okrenuo regionima poput Bliskog Istoka ili Kine. Cooley objašnjava: „Mislim da je opasno što smo došli do jedne vrste pasivnog prihvaćanja Balkana kao regiona u stanju mirovanja ili neaktivnosti. Ovo je vjerovatno zaslijepilo mnoge političke aktere prema stvarnim geopolitičkim promjenama koje se dešavaju u regionu.” i još jednom naglašava da će Institut nastaviti da obrazuje studente o pitanjima Balkana, jer ,,ako mi to nećemo raditi, ko nam onda ostaje?”
