Inkluzija na djelu: Nova energija i snaga u „Zmajevom srcu“

Foto: Selmir Smajić

„Nisam pio bolje kafe“, „Bravo majstore, svaka čast“, „Jao, kako ti je kafa bila dobra, svaka čast!“ nerijetko se može čuti u jedinom tuzlanskom kafiću „Zmajevo srce“ gdje kao konobari rade osobe s Downovim sindromom i drugim invaliditetima. Ovakve riječi i pohvale puno im znače jer oni jako dobro sve razumiju i neće vam se desiti da „fulaju“ narudžbu. 

Edin Mahuzuić zvani „Popaj“ je jedan od uposlenika kafića „Zmajevo srce“, kojem je prošle godine amputirana noga, ima dijabetes i ne vidi na lijevo oko. „Dobio sam novu priliku za rad, predobro se osjećam. Radim s djecom koja me razumiju. Jednom kada im se nešto kaže uvijek ponavljaju i jednom kada nauče uvijek pravilno rade tako da je super i fantastično“, kazao je Mahuzuić. 

Zaposlenik Edin priprema kafu u ,,Zmajevom srcu”. (Foto: Selmir Smajić)

Opisujući rad s kolegama, konobarima – osobama s Downovim sindromom i drugim invaliditetima – Mahuzuić opisuje kao terapiju jer mu svaki dan daju novu energiju, uz to imaju fin odnos s gostima koji ih razumiju. 

„Imao sam strah na početku pošto nisam bio u dodiru nikad s osobama koje imaju Downov sindrom, ali sada je fantastično. Bolje mi je sada nego tih 25 godina što sam radio s ljudima koji nemaju nikakvih zdravstvenih problema. Meni je super i jedva čekam svaki dan da dođem na posao“, kazao je Mahuzuić, koji je dugo godina radio kao konobar. 

Kafić „Zmajevo srce“ je prvi kafić gdje rade osobe s Downovim sindromom i drugim invaliditetima u Tuzlanskom kantonu. Kafić je otvoren u sklopu udruženja „Zmajevo srce“, koje pomaže osjetljivim i ranjivim kategorijama kroz različite projekte, koji uključuju promociju kulture, običaja, historije i muzike, kroz pozitivne aspekte.

Izgled vanjskog prostora kafića ,,Zmajevo srce”. (Foto: Selmir Smajić)

Omer Isović, predsjednik udruženja „Zmajevo srce“ i vlasnik istoimenog kafića, na ideju za otvaranje kafića i upošljavanje osoba s Downovim sindromom i drugim invaliditetima je došao nakon prošlogodišnje saradnje s dugogodišnjim prijateljem Almirom Ikanovićem. Ideja je bila da se naprave aktivnosti za osobe s Downovim sindromom gdje bi oni radili u kafićima kao konobari.

Isović je počeo razmišljati o ideji da raditi s jednom osobom u jednom kafiću nije baš dobra promocija, odnosno stavljanje u fokus problema koje te osobe imaju u vezi zapošljavanja kao i nekih drugih prava koje trebaju imati kao građani. Nakon toga, došao je na ideju da istu stvar urade u nekoliko kafića – desetak u Tuzli i jedan u Živinicama. To je trajalo oko dva mjeseca i ljudi su bili oduševljeni, rado su dolazili na druženje, kafe i palačinke, koje su osobe s Downovim sindromom i ostalim invaliditetima pravile s poznatim osobama.

„Obaveza kafića je bila da plaćaju dnevnice radnicima jer to nije bio projekat već dobra volja i naš trud“, kazao je Isović, pojasnivši da kad se to završilo, djeca su bila presretna jer je njima „stvarno stalo da rade i budu aktivni, ali i drugima pokažu da mogu“.

„Svima se dopala ideja“

Nakon toga, Isović i roditelji djece s Downovim sindromom počeli su s pripremom projekta, ali COVID-19 je spriječio ranije otvaranje kafića „Zmajevo srce“, koji je počeo s radom 20. maja ove godine i dobio je podršku mnogih kompanija i Vlade Tuzlanskog kantona.

,,Nismo naišli ni na jednu prepreku. Sama ova ideja se svima dopala i jednostavno svi nas podržavaju u ovome. Postoje ljudi koji sami dođu i pomognu, sami se jave i pošalju neku donaciju u vidu pića i drugih potrepština“, kazao je Isović, istaknuvši neizmjerni doprinos dvoje roditelja djece s Downovim sindromom koji „vuku zajedno s nama od samog početka“ i daju maksimalnu podršku u radu kafića. 

Mladi konobari u kafiću „Zmajevo srce“ kada završavaju smjenu, kako kaže Isović, uvijek istaknu da su sretni. 

Zaposlenici Saša i Edin u unutrašnjosti kafića ,,Zmajevo srce”. (Foto: Selmir Smajić)

Konobar Saša je trebao da ide na more s roditeljima, ali je ipak odlučio da ostane i radi. „Želim od zarađenog novca da kupim bazen“, kazao je Saša, dodavši da on ima gdje ostati i ako roditelji odu na more. 

Smjena konobara u kafiću „Zmajevo srce“ je tri sata dnevno i nerijetko, kako pojašnjava Isović, hoće da ostanu i da ne idu kući. 

„Oni bi još radili, ali moram paziti na njihovo umaranje da nam sutradan opet dođu svježi“, istaknuo je Isović. 

Kafić „Zmajevo srce“ u kojem rade osobe s Downovnim sindromom i drugim invaliditetima je projekt koji ima za cilj da bude samoodrživ, a dosta im pomažu interakcije gostiju i radnog osoblja. 

Petkom iza podne besplatna kafa

,,Naši gosti komuniciraju s našim konobarima i tu se razvijaju posebne interakcije. Mi već imamo stalne goste, dolaze zbog najbolje kafe u gradu jer zaista imamo dobru kafu. Nećete je dobiti takvu od konobara u većini kafića jer su oni izmoreni, a ovi naši momci i cure imaju neku posebnu energiju“, kazao je Isović.

U narednom periodu planiraju unaprijediti pristupačnost kafiću i šank s rampama, obzirom na to da u kafiću rade i osobe s invaliditetom koje za svoje kretanje koriste invalidska kolica. Plan je i da oslikaju zidove s crtežima čija će tematika biti usko vezana za osobe s Downovim sindromom.

Kafić „Zmajevo srce“ ima još jednu specifičnost, a to je da nakon džuma namaza, koji se klanja petkom u podne, kafa je besplatna jer se u blizini nalaze Turalibegova džamija i Islamska zajednica.

Selmir Smajić je obučeni Balkan Diskurs dopisnik iz Lukavca.Student je druge godine Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, a iza sebe ima nekoliko značajnih godina iskustva u nevladinom sektoru. Prepoznatljiv je po svojoj pozitivnoj energiji, samopouzdanju i čvrstim prijateljstvima. Sebe opisuje kao altruističnu i asertivnu osobu, i vodi se Siltanenovim citatom: "Ljudi koji su dovoljno ludi da misle da mogu da promijene svijet, zapravo su oni i koji mogu to da urade". Svoju budućnost isključivo vidi u zajedništvu i rodnoj Bosni i Hercegovini. Teme koje možemo da očekujemo od Selmira jesu priče bazirane na pozitivnim promjenama koje mladi pokreću u svojim zajednicama, neophodni humanitarni rad, a kao jedan od mladih, nastaviće da se trudi i u budućnosti da utiče na svoje vršnjake za promjene koje će donijeti bolje sutra za sve nas.

Vezani članci

Ljudska prava Roma na Balkanu
Harriman Institut na Columbia Univerzitetu i Centar za holokaust Kupferberg na CUNY-u udružili su snage kako bi proslavili Međunarodni dan Roma 8. aprila održavanjem konferencije o stanju ljudskih prava Roma u Evropi i na Balkanu. Nekoliko vodećih stručnjaka i aktivista okupilo se sa ciljem razmatranja trenutnog stanja ljudskih prava Roma. Tri panela konferencije obuhvatila su …
Jugoslovenski rat i obrazovanje u Nizozemskoj
Da li je realno staviti rat koji se desio prije dvadeset godina u nastavni plan historije? Da li su ratovi u Jugoslaviji već dio historije ili su posljedice još uvijek prisutne u današnjem društvu da se ne mogu nazvati „historija“? Oba ova pitanja su važna za postaviti ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Nizozemskoj kada uzmemo u obzir ulogu Vlade Nizozemske i njenih mirotvoraca u konfliktu. Napisale Anna Idzinga i Milou Liebregts.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu