Uz “CURE” za borbu protiv rodne neravnopravnosti u Bosni i Hercegovini

Izvor: Facebook, Fondacija Cure

Borba za prava žena u Bosni i Hercegovini (BiH) jedno je od najtežih pitanja u oblasti ljudskih prava za prevladavanje posljednjih godina, a između ostalog i zbog posljedica ratnih razaranja kojima su bili svi pogođeni, a žene i djevojčice izvrgnute silovanju i seksualnom zlostavljanju. 

Općeprihvaćena procjena je da je u Bosni i Hercegovini od 20.000 do 50.000 silovanih žena, a što je kod nekih rezultiralo i rađanjem. Otprilike rođeno je 2.000 do 4.000 djece, a stigma oko okolnosti njihova začeća pratila je njih i njihove majke desetljećima nakon završetka rata.

Nevladine organizacije koje podižu svijest o seksualnom i rodno zasnovanom nasilju, kao i pravima žena u Bosni i Hercegovini, uprkos brojnim poteškoćama i dalje neumorno rade na stvaranju boljeg, ravnopravnijeg društva za sve. Jedna od tih organizacija je feministička Fondacija CURE iz Sarajeva, koja djeluje u oblasti jednakosti spolova i rodova, zalažući se za pozitivne društvene promjene putem obrazovnih, umjetničko-kulturnih i istraživačkih programa. CURE se oslanja na širok spektar raznolikih i jedinstvenih projekata kako bi svoju misiju podijelili sa širim društvom i osnažili žene i djevojke širom BiH.

Osnovana 2006. godine a formalno registrovana kao udruženje tri godine kasnije, Fondacija CURE je jedina formalno registrovana feministička nevladina organizacija u BiH. 

Ulična akcija 16 dana aktivizma (Izvor: fondacijacure.org)

O važnosti ove organizacije u bh. društvu za Balkan Diskurs govorila je projektna asistentica Sabina Lizde. 

Sabina u fondaciji radi već tri godine, ali njen angažman seže još u vrijeme kada je bila volonterka. Feministički aktivizam izrastao je iz vlastitog iskustva s porodičnim nasiljem i glasa koji su joj CURE dale a koji koristi da osnaži druge djevojke. U obrazovnom kampu za mlade žene u organizaciji fondacije CURE prije nekoliko godina, mogla je naučiti više o svojoj prošlosti u prostoru bez osuda. 

,,U samoj Fondaciji sam  zapravo otkrila da sam bila žrtva porodičnog nasilja. To me motivisalo da se više angažujem u ovom polju. Zato sam i počela volontirati ovdje, što je dovelo do mog rada nakon godinu dana volontiranja“, objasnila je Lizde, dodavši da se na početku bavila rodno zasnovanim nasiljem i to je bila osnovna svrha zašto je željela postati dio tima. 

CURE je osnovana s jednostavnim ciljem – stvoriti prostor za okupljanje žena u BiH i progovaranje o temama koje ih se direktno tiču. Kao organizacija, nastojali su popuniti praznine u poslijeratnom bosanskohercegovačkom društvu koje je bilo pogođeno rodno zasnovanim i seksualnim nasiljem tokom i nakon rata. Osnivanje organizacije također je bilo skromno, s malom grupom od šest žena koje su željele kreirati organizaciju. 

,,Rekle su: ‘U redu, treba nam neko mjesto gdje se žene mogu družiti, gdje žene mogu razgovarati, gdje žene mogu izgraditi nešto da se bore protiv normi koje imamo danas’“, kazala je Sabina. 

Prema njenom objašnjenju, nije bila namjera da naprave grupu za podršku, nego je to bilo samo mjesto za žene da budu ono što jesu s drugim ženama, pronađu poštovanje za svoje glasove i ideje i slobodno razgovaraju o problemima koji su im najvažniji.

Praznine koje je popunila ova Fondacija, prema Sabini, bile su i društvene i administrativne. ,,Postojala je samo jedna politička stranka za žene nakon rata i ista više ne postoji. Ništa ovako neformalno i nevladino nije bilo, pa […] malo po malo, ta mala grupa žena se pretvorila u 20 žena, 50 žena, 60 žena, i sada smo dio Ženske Mreže“, kazala je Sabina, opisujući Žensku Mrežu kao veću mrežu gotovo svih ženskih organizacija u BiH koje se međusobno podupiru u misijama i vizijama.

Iako su počeli veoma skromno, nisu bile same. Žene u crnom, srbijanska feministička i antiratna organizacija osnovana 1991. godine, također je radila u BiH i širom Balkana na otkrivanju teške istine o silovanjima i prisilnim trudnoćama tokom rata u BiH. 

,,Zapravo, jedan od sukreatora CURE bio je, i još uvijek jest, članica Žena u crnom, tako da su one odigrale ključnu ulogu u stvaranju fondacije CURE“, pojasnila je Sabina. 

Žene u crnom, kako je kazala, radile su na tome da pomognu bosanskim ženama da pronađu vlastiti glas i vrate svoj život nazad uprkos nasilju koje su preživjele. Tako je njihov istraživački rad, kako pojašnjava Sabina, postao jedan od primarnih izvora informacija za bh. žene da saznaju što se dogodilo njima i drugim ženama širom zemlje.

Promocija knjige ,,Moj glas odjekuje” (Izvor: fondacijacure.org)

Sabina je naglasila da misija CURE nije da preživjele porodičnog nasilja i silovanja smatra trajnim žrtvama. Glavni ciljevi CURE-a su podijeliti priče žena o preživljavanju tokom rata, kao i stvoriti novu nadu za današnje bosanske žene da prežive i napreduju nakon viktimizacije. U posljednja tri desetljeća bosanskohercegovačke žene su se zauzele za vlastitu sudbinu i, zahvaljujući radu CURE i drugih ženskih organizacija u regiji, odlučile su iznova pisati svoj narativ. 

,,Ne želimo da nas pamte po zločinima koji su počinjeni u ratu“, poručila je, dodavši da „želimo stvoriti još jednu sliku o ženama iz Bosne… ne želimo dopustiti da nas ti zločini definišu.“

Misija Fondacije CURE je visoko lokalizirana da odgovori na potrebe bosanskohercegovačkih žena; kao rezultat toga, Sabina nije mogla reći mnogo o stavu organizacije o poništenju slučaja Roe protiv Wadea u Sjedinjenim Državama. Isto tako, na CURE nije izravno uticalo ponovno uspostavljanje globalnog pravila zabrane 2017. godine kako bi se ograničila otvorena rasprava o abortusu kao opciji reproduktivne zdravstvene zaštite u američkim finansijskim donatorskim zemljama (BiH je glavni korisnik američke finansijske pomoći od prestanka rata nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.”

Sabina je rekla: ,,Nismo bili toliko upoznati [s naredbom o zabrani], pogotovo mi mlađe generacije. Na nas općenito ne utiču toliko odluke donesene u SAD-u jer imamo vlastiti skup pravila i uvjerenja. Tom odlukom rad Fondacije CURE nije doveden u pitanje, jer imamo previše problema u vlastitoj zemlji“.

Uprkos tome, Sabina je kazala kako suosjeća s borbama feminističkih aktivistica širem svijeta jer se sve one bore sa zajedničkim izazovima u nastojanju da vrate pravo na vlastitu autonomiju, bilo da se radi o vraćanju glasa, borbi za pristup reproduktivnoj zdravstvenoj zaštiti ili ozdravljenju nakon silovanja ili nasilja u vezi. Ovo je jedan od mnogih društvenih problema koji ne poznaje međunarodne granice. ,,Uvijek šaljemo poruke podrške svima, svakoj vrsti pokreta za koje vidimo da se događaju na globalnoj razini“, dodala je Sabina. 

Obilježavanje 8. marta 2015. godine (Izvor: fondacijacure.org)

Poručila je: „Znamo kako je boriti se, pogotovo protiv vlasti, a posebno za svoja osnovna ljudska prava, za vlastita prava u zdravstvenom sistemu. Ovo je bila kap koja je prelila čašu  i zaista nas žalosti što je tako. Znamo da će se neke promjene dogoditi jer žene neće šutjeti, ali žalosne smo što u 2022. godini moramo svjedočiti ovakvim stvarima. Ali sigurni smo da se žene u SAD-u neće prestati boriti, koliko god borba bila teška. U jednom trenutku se zapitate: Vrijedi li ovo? Borba za ovo, za ono – ali onda znate da u tom trenutku nećete odustati od borbe jer morate nastaviti gurati i morate se nastaviti boriti za ono što je vaše“. 

,,Snaga je u nama“, zaključila je Sabina jer „mi smo vrlo moćna stvorenja i možemo učiniti sve što želimo“.

Mia je trenutno studentica drugog ciklusa studija na Duke Univerzitetiu gdje studira političke nauke s fokusom na sigurnost, mir i sukob. Diplomirala je političke nauke s fokusom na međunarodne odnose na Univerzitetu Sjeverna Karolina u Pembrokeu (UNCP). U UNCP-u je bila aktivna u timu Model Ujedinjenih naroda i razvila je snažnu ljubav prema međunarodnim organizacijama i ljudskim pravima kroz svoj angažman. Prije dolaska u Bosnu i Hercegovinu, putovala je u Kinu, Tajland i Južnu Koreju, od kojih je posljednje bila jednogodišnja profesorska pozicija u osnovnoj školi u Seulu. Došla je u BiH da proučava prevenciju i borbu protiv genocida i da bolje razumije kako se društva i ljudi oporavljaju od unutrašnjih sukoba.

Vezani članci

Amila Ramović: Prava umjetnost posjeduje progresivnu i kritičku misao
Amila Ramović, docentica na Odsjeku za muzičku teoriju i pedagogiju Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu, za Balkan Diskurs govori o kritičkom mišljenju kroz umjetnost.
Kati Marton: Život ponovnog otkrivanja
U vrijeme dok je radila kao novinar za ABC i NPR, Marton je pokrivala građanske ratove na svim kontinentima i sastajala se sa ozloglašenim terorističkim grupama. Primala je prijetnje smrću zbog otkrivanja korumpiranih američkih političara. "Bilo je odlično", kaže. Naglasila je kako je važno uvijek u životu otkrivati istinu. "Novinari se približe historiji," objašnjava ona. "Imamo važnu ulogu kao ljudi koji drže vladu poštenom; nismo osobe za odnose sa javnošću."

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu