Ratna prošlost zemalja regije je, za mnoge njene stanovnike, kroz traumu, veličanje ratnih zločinaca i podjele po nacionalnoj osnovi, još uvijek dio sadašnjosti. Neriješena pitanja prošlosti, kroz lažne narative, danas predstavljaju prepreku ka stabilnijoj budućnosti.
Ozbiljna i objektivna historija ratom uništenog „bratstva i jedinstva“ ispisana je na životnim stranicama onih koji su ni krivi ni dužni izgubili život. Zvanični historijski narativi u zemljama regije često su potpuno suprotni jedan drugom. Vesna Teršelič, mirovna aktivistica, feministica i voditeljica udruge „Documenta – Suočavanje s prošlošću“ iz Hrvatske, kaže da je u demokratijama normalna pojava da se isti historijski događaji interpretiraju na različite načine.
„Normalno je da imamo različite interpretacije i narative. Smatram da je legitimno iste činjenice interpretirati na različite načine, no ipak postoji granica. Poricanje činjenica o zločinima trebalo bi biti nepristojno, a poricanje najgorih zločina poput holokausta i genocida zabranjeno zakonom. Uz zabrane koje su kod nas nažalost neophodan korektiv, najvažnije je odgovorno oglašavanje u javnosti jer same zabrane ne mogu ʻprebrisatiʼ različite narative“, kaže ona.
Različitim interpretacijama i različitim narativima ratne prošlosti treba prići s dozom opreza jer oni često dovode do produbljenja netrpeljivosti i širenja mržnje. Zbog toga je izuzetno važno suočiti se s prošlošću na zdrav i objektivan način. Za Natašu Maksimović, predsjednicu Mreže za izgradnju mira iz Bosne i Hercegovine, suočiti se s prošlošću je izuzetno važno za budućnost.
„Izgraditi mir, po meni, znači, biti svjestan sebe, ali i svih oko sebe. Prihvatiti ih sve sa svim onim što oni jesu i ne osuđivati nikog. Bitno je stati u tuđe cipele, važno je ući u sve te narative, osjetiti ih kako bismo shvatili zašto su kreirani, i koji se osjećaji kriju iza toga“, kaže ona.
Neizostavan dio izgradnje mira
Suočavanje s prošlošću je težak ali neizostavan dio izgradnje mira. Vesna Teršelič ističe kako je to veoma složen proces u samom dokumentarističko-istraživačkom radu. Veliki je izazov i objaviti rezultate istraživanja zbog osjetljivosti teme.
„Često upozoravamo na slojevitost povijesnih zbivanja uz nova istraživanja i pripremu publikacija stvarajući nove interpretacije, ne samo u vezi ratnih zbivanja iz devedesetih nego i iz drugih razdoblja 20. stoljeća oko kojih se vode prijepori“, ističe ona.
Mišljenja mladih obojena su iskustvima i sjećanjima starijih što, kada se počnu negirati ratni zločini, a slaviti njihovi izvršitelji, postaje problematično. I mladi i stari su postali taoci prošlosti koja se uveliko isprepliće sa sadašnjošću. Nataša Maksimović objašnjava da stoljećima odrastamo sa sviješću da je rat svakih 50 godina na ovim prostorima normalna pojava.
„Toliko tih trauma iz prošlosti nosimo kroz generacije. Na neki način živimo prošlost, a ne sadašnjost, a budućnosti kao da ni nemamo. Upravo iz razloga da bi imali sadašnjost i budućnost za nove generacije, važno je suočiti se sa prošlošću i početi graditi mir“, kaže ona.
U ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, prema dostupnim podacima, poginulo je između 130 i 140 hiljada ljudi. Od toga, u Bosni i Hercegovini više od 100 hiljada, u Hrvatskoj više od 20 hiljada, a na Kosovu više od 13 hiljada osoba. Oko četiri miliona ljudi zbog rata su postali izbjeglice, a samo u Bosni i Hercegovini raseljeno je 2,2 miliona osoba.
U post-konfliktnim društvima bivše Jugoslavije, više od dvije decenije nakon ratova, sukobi se vode oštrim mačevima netačnih informacija. Više se govori o „tuđim zločinima i vlastitim žrtvama“, a isticanje činjenica često je trn u oku onih koji ignorišu istinu.
Istina se često smatra napadom na identitet, na ‘narodnost’, a identitet – religija, nacija, predrasude, propaganda – su zidovi koji se postavljaju ispred činjenica.
Za pravdu je potrebna istina
Objektivna historija o ratnim dešavanjima devedesetih za prosperitni razvoj društva je od krucijalne važnosti, ali njeno negiranje ne dopušta joj da podjednako zaživi u podijeljenim društvima. Podloga pravdi je istina, a ignorisati sudsku istinu znači iznova poticati ratnu svijest.
Svemu tome doprinose nacionalističko-orijentisani političari koji odbacuju presude Međunarodnog krivičnog suda. Na takav se način umanjuju žrtve i stvara lažni osjećaj patriotizma i ideologija dinajalizma. Kada se spoje patriotizam, nacionalizam i dinajalizam ne poriče se samo ono što je u suštini istina – nego se stvara nova dimenzija istine koja se kosi sa svim zakonima logike.
Oni koji se opiru lažnim narativima, utiru put ka svjetlijoj budućnosti. Taj put grade činjenicama, ljubavlju, znanjem, tolerancijom. Oni prihvataju činjenice i brane ih bez obzira na sve.
„Ne dam da me proguta malodušje jer uvijek iznova otkrivam ljudske neiscrpne potencijale“, kaže Vesna. A ljude poput nje, kako ona kaže, pokreće ,,nada u promjenu i nepresušni optimizam“.
__________________________________
Ovaj članak je ranije objavljen u prvom izdanju MIR Magazina. MIR Magazin je godišnja publikacija i platforma za mlade inovativne ljude koju su razvili Centar za postkonfliktna istraživanja i Balkan Diskurs. Posvećen je pojedincima i organizacijama koje su nam ostavile u naslijeđe čvrste temelje za nastavak naše borbe za mir i pravdu.
