Dokumentarni film ‘Veto’, u trajanju od 58 minuta koji je prošle godine snimio reditelj Tim Slade, premijerno je prikazan ovog juna u sarajevskom kinu “Meeting Point”. Film se bavi temom o kojoj se dugo raspravlja – pravom veta, odnosno isključivim pravom pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN) da jednostrano blokiraju bilo koju rezoluciju.
Tokom godina, mnoge države i stručnjaci pozivali su na reformu prava veta, ali je njegovo uspostavljanje u članu 27(3) Povelje UN-a bilo preduslov za učešće velikih sila, zbog čega se činilo „nedodirljivim“. Međutim, kada se veto iskoristi u situacijama genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, ponovo se postavlja pitanje o kreiranju inovativnih rješenja. Ovaj film predstavlja jedan takav poziv, donoseći uvide vodećih svjetskih stručnjaka o načinima za prevazilaženje zastoja u radu Vijeća sigurnosti.
Nakon projekcije, reditelj Slade se obratio publici putem videoporuke i izrazio zahvalnost što je događaj mogao biti održan u Sarajevu, „gradu heroju“, gdje je Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) djelovao bez ikakvog prava veta, čime je osigurana određena odgovornost za ratne zločine počinjene u periodu od 1992. do 1995. godine.
Profesorica Jennifer Trahan, poznata stručnjakinja za međunarodno pravo i pravdu, ističe da je „bivša Jugoslavija zasigurno svjedočila tome kako izgleda spor odgovor sistema UN-a početkom 1990-ih. Toliko više toga moglo se učiniti ranije tokom rata, a Zapadu je zaista trebalo mnogo vremena da postane svjestan zločina koji su se dešavali“.
Vijeće sigurnosti UN-a jednoglasno je usvojilo Rezoluciju 827 u maju 1993. godine, a kojom je osnovan MKSJ, s ciljem pozivanja na odgovornost osoba za počinjena zvjerstva. Od osnivanja MKSJ-a, provedena su istraživanja i podignute optužnice protiv više od 160 osoba za zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Profesorica Rachel Kerr, historičarka tranzicijske pravde i pravde u postkonfliktnim društvima, objašnjava da postoje dva razloga zbog kojih veto nije upotrijebljen u slučaju MKSJ-a. Prvi je završetak Hladnog rata koji je značio da u Vijeću sigurnosti više nije bilo dvije politički suprotstavljene frakcije koje bi štitile vlastite interese i interese svojih saveznika, a drugi, da je na Zapadu rasla zabrinutost za ljudska prava.
Daniel Saxon, bivši viši tužilac MKSJ-a i profesor prava na Univerzitetu u Leidenu, napominje da je Vijeće sigurnosti uticalo na rad Tribunala uspostavljanjem „strategije okončanja rada“, odnosno roka za okončanje podizanja optužnica i upućivanje određenih „manje teških“ predmeta na procesuiranje pred nacionalnim sudovima.
Danas se, međutim, mehanizam veta – osmišljen kao oblik „političkog kompromisa“ za pet stalnih članica – koji nije korišten u BiH, sada zloupotrebljava na način koji produžava sukobe širom svijeta.
U svom izvještaju iz 2023. godine “Vetoing Humanity”, u kojem je analizirano 23 najdugotrajnija sukoba u svijetu, Oxfam Novib utvrdio je da se 27 od 30 veta koje je Vijeće sigurnosti uložilo u vezi s tim sukobima odnosilo na okupirane palestinske teritorije, Siriju i Ukrajinu.
Rusija i Kina su više puta koristile svoje pravo veta kako bi blokirale rezolucije usmjerene na ublažavanje humanitarnih kriza u ovim regijama, poput produženja devetomjesečnog programa prekogranične pomoći sjevernoj Siriji, čime je ograničen pristup vodi, hrani i lijekovima za 4,1 milion ljudi.
Štaviše, Rusija je više puta koristila svoje pravo veta kako bi blokirala rezolucije Vijeća sigurnosti koje se odnose na njene operacije u Ukrajini, ne samo u vezi s invazijom na Ukrajinu 2022. godine, već i s aneksijom poluostrva Krim 2014. godine. Dok su se deseci država obavezali podržati „Specijalni tribunal za zločin agresije u Ukrajini“, on je još uvijek u fazi formiranja, pod vodstvom Evropske komisije.
Saxon kaže da bi ovaj tribunal mogao suditi optuženima u odsustvu, što ne bi zadovoljilo većinu žrtava, ali bi također mogao stvoriti novu sudsku praksu u pogledu zločina agresije, čime bi se unaprijedilo međunarodno pravo.
Jedan od najurgentnijih sukoba jeste opsada Pojasa Gaze od strane Izraela, u kojoj je Međunarodni sud pravde presudio da bi postupci Izraela mogli ugroziti prava palestinskog naroda prema Konvenciji o genocidu.
Međutim, uprkos ovim nalazima i globalnim protestima, pravo veta je dosljedno sprečavalo Vijeće sigurnosti da djeluje u skladu s ovim zahtjevima. Sjedinjene Američke Države su šest puta iskoristile svoje pravo veta protiv usvajanja bilo koje rezolucije za koju se smatralo da je nepovoljna za Izrael, uključujući i nacrt rezolucije kojim bi se zahtijevao trenutni i trajni prekid vatre u Gazi.
„Ove stalne članice spremne su koristiti veto i prijetnju vetom kako bi zaštitile sebe i/ili svoje saveznike, čime blokiraju Vijeće sigurnosti, čak i suočene s kontinuiranim zločinima“, objašnjava Trahan.
Sveukupno, slučaj MKSJ-a pokazao je mogućnosti napretka u oblasti mira i sigurnosti u jedinstvenom trenutku u politici Vijeća sigurnosti, koji su obilježili završetak Hladnog rata, saglasnost Zapada o pitanjima ljudskih prava i usklađenost međunarodnih interesa u slučaju bivše Jugoslavije.
Međutim, u sve fragmentiranijem periodu međunarodne politike, mogućnost ponovnog usklađivanja interesa u savremenim slučajevima intenziviranog nasilja, sukoba, kršenja ljudskih prava i genocida čini se neizvjesnom. Posebno u sjeni reforme UN80, koja predviđa promjene u strukturi i mandatima UN-a, oni koji se bave mirom i sigurnošću, posebno civili, moraju insistirati na proaktivnoj saradnji, umjesto na još jednom slučajnom usklađivanju interesa.
Film ‘The Veto’ prenosi ovu poruku na način koji je publici razumljiv i prihvatljiv.
Stručnjaci poput Trahan zalažu se za pravni pristup, sugerirajući da u trenucima kada stalna članica blokira djelovanje Vijeća u cilju sprečavanja zločina poput genocida, to krši obaveze države koje se odnose na ‘jus cogens’ i može biti u suprotnosti s obavezama iz ugovora.
Sukobi koji su se odvijali na području bivše Jugoslavije su prošli, ali njihov uticaj na ova društva osjećat će se zauvijek. MKSJ je bio samo jedan korak u pravom smjeru koji je Međunarodna zajednica poduzela, čak i nakon godina kašnjenja u djelovanju. Međutim, aktuelne sukobe omogućava politički zastoj.
Stavljajući ovu važnu političku raspravu u prvi plan, ovaj film dijeli s gledaocima i komentatorima odgovornost da djeluju i zalažu se za modernizirani i humanizirani sistem UN-a.
