Hasan Jusović i Aco Nenadić su se upoznali u Sarajevu. Bio je još uvijek mir. Hasan je radio kao vozač generala Jugoslovenske narodne armije (JNA) Vojislava Đurđevca, a Aco je služio vojni rok u glavnom gradu Bosne i Hercegovina (BiH).
Rat je veliko zlo koje hoda,
u kuću dođe, u dušu uđe
i kuću i dušu uzme. (Abdulah Sidran)
U Sarajevu je počeo rat i Hasan je odlučio da postane dio Teritorijalne odbrane (kasnije: Armija Bosne i Hercegovine). Aco je morao ostati u JNA, ali je tada pomogao Hasanu da ode iz vojske. Sresti će se nekoliko mjeseci kasnije u Dobrovoljačkoj ulici, u potpuno drugačijim okolnostima.
Trećeg maja 1992. u tadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, pripadnici Teritorijalne odbrane presreli su kolonu JNA, koja je na osnovu sporazuma o povlačenju izlazila iz Sarajeva.
Kolona je krenula iz kasarne na Bistriku, a plan je bio da vojnici JNA odu u Lukavicu, danas Istočno Sarajevo. Kolona sa vozilima i vojnicima JNA je presječena i zaustavljena. Zarobljeno je 215 vojnika. Među njima i devetnaestogodišnji vojnik Aco Nenadić.
Dok je ležao na asfaltu, glavom okrenutom prema dole, neko ga je udario nogom, Aco se okrenuo i ugledao poznato lice. Bio je to Hasan Jusović, poznatiji kao ,,Duša”, što mu je bio i ostao nadimak.
Kada je Hasan ugledao Acu zarobljenog sa ostalim vojnicima u koloni, shvatio je da mora da ga spasi.
„Pomislio sam kako da preživi, rat je, u državi, u Sarajevu već počeo, ginu ljudi, samo sam pomislio kako da ga spasim, da dođe živ svojim roditeljima“, priča Hasan.
Dok su zarobljenike vodili prema sarajevskom FIS-u, Hasan je bio u blizini. ,Kad su ih tamo smjestili, pitao sam komandanta da pusti Acu sa mnom. Komandant je onda pitao Acu hoće li da ostane ili ide sa mnom, a on je odlučio da ode sa mnom’’, govori Hasan.
Mladić je još uvijek na sebi imao JNA uniformu, i njih dvojica su pokucala na vrata od jednog stana. Otvorila je gospođa, koju su zamolili da im dâ košulju i pantalone. Aco se presvukao, a Hasan mu je rekao da, ako ga pita, kako se zove, odgovori sa ,,Mirsad’’. Tako su, u tišini i strahu, došli do Jusovićeve kuće na Sedreniku, gdje će Aco ostati narednih mjesec dana.
Povlačenje jedinica JNA je bilo dio dogovora postignutog 2. maja nakon što je odbijen pokušaj JNA da zauzme centar Sarajeva, a JNA odvela tadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH Aliju Izetbegovića, njegovu kćerku i člana pregovaračkog tima Zlatka Lagumdžiju u kasarnu JNA u Lukavici.
Hasanova porodica i sve komšije su prihvatili Acu, priča kako je lijepo prošao kod njih, te da je i sam bio iznenađen s obzirom na rat u Sarajevu. Strah je, kaže, postojao, ali niko ga nikad nije napao, niti uradio bilo šta loše.
Mjesec dana Aco je živio u sarajevskom naselju Sedrenik, nakon čega su Hasan i jedan od komšija uspjeli da ga dovedu do Špicaste stijene, mjesta poznatog kao jedno od najopasnijih snajperskih uporišta tokom trogodišnje opsade Sarajeva. Aco je uspio da pređe na stranu koju je kontrolisala Vojska bosanskih Srba.
Hasan, zvani Duša i Aco su se sreli ponovo 2008. godine. I danas su u kontaktu.
„Čujemo se, stalno sam u kontaktu sa njim i sa njegovom porodicom, i sa tim odnosom sam prezadovoljan, čestitali su mi i praznik“, kaže Hasan, koji danas radi kao taksista u Sarajevu.
Na pitanje, da li bi isto postupio, kada bi se našao u sličnoj situaciji, Hasan odgovara potvrdno.
,,Naravno da bih, uvijek želim da pomognem, i kad pomognem sretan sam, i zato me i zovu duša“, kaže sa osmijehom.
Priča o Hasanu i Aci, jedna je od onih koje govore o dobrim ljudima u lošim vremenima. To je priča koja budi nadu da ljudskost i dobrota pobjeđuju bez obzira na okolnosti, naročito one najstrašnije kakve donosi rat.
Rat u Bosni i Hercegovini, donio je masovna ubijanja i stradanja, patnju i tugu, ali je pokazao i da uvijek i svuda postoje ljudi spremni da rizikuju i sopstveni život kako bi pomogli drugome.
Ova publikacija odabrana je kao dio omladinskog takmičenja Srđan Aleksić. U pitanju je regionalno takmičenje koje animira mlade da se aktivno angažuju u svojim lokalnim zajednicama i pronađu, dokumentuju i podijele priče o moralnoj hrabrosti, međuetničkoj suradnji i pozitivnoj društvenoj promjeni. Ovo takmičenje dio je nagrađivanog programa „Obični Heroji“ Centra za postkonfliktna istraživanja čiji je primarni cilj korištenje međunarodnih priča o spasiocima i moralnoj hrabrosti da promoviše međuetničko razumijevanje i mir među građanima Zapadnog Balkana.
Realizacija programa za omladinske dopisnike Balkan Diskursa je omogućena kroz sredstva Nacionalnog fonda za demokratiju.
