Mračni turizam (ENG: dark tourism) veže se za područja u kojima su počinjeni ratni zločini, genocid, teror ili su specifični po strašnoj prošlosti. Web stranica dark tourism za Bosnu i Hercegovinu navodi Sarajevo, Srebrenicu i Mostar kao mjesta koja mogu turistima ponuditi mračni turizam.
Mračni turizam stekao je negativnu reputaciju u medijima zbog komercijalizacije i iskorištavanja patnje, zaobilazeći obrazovanje i sjećanje u svrhu profita i senzacionalizma.
U kontekstu BiH, međutim, čini se da posjetitelji pokazuju istinsko zanimanje za učenje o prošlim događajima. Kako je naveo Jack Stacey, autor na web stranici “Rail Discoveries”, 2018. godine, to omogućuje ljudima da ,,odaju počast mrtvima i podsjeća nas na naučene lekcije“. Nastavlja, da ,,bez mračnog turizma i bez prilike da se posjete ta mjesta mračne prošlosti, gotovo kao da ih brišemo iz naše historije i pretvaramo se kao da se nikada nisu dogodila“.
Vladajuće strukture u BiH nastoje pomaknuti fokus s rata i nasilja na druge turističke resurse koje zemlja može ponuditi, kao što su prirodne ljepote, pješačke staze i skijaška odredišta. Međutim, Stacey u svom članku navodi da ,,ograničavanjem mjesta tragedije, mi ih učinkovito brišemo iz naše historije i obrazovanja mlađih generacija.“
U 2019. godini, prije pandemije izazvanom virusom Covid-19, zabilježen je rast broja turista koji su posjetili BiH za 19,3 posto u odnosu na prethodne godine, a broj noćenja iznosio je preko milion (Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, 2019). Turistički sektor je 2020. godine osigurao oko 430 miliona američkih dolara, što iznosi otprilike 1,9 posto bruto domaćeg proizvoda zemlje (worlddata.info/europe). Ovo je značajan iznos prihoda od turizma za zemlju izvan EU-a koja nema prednost dobrog oglašavanja zapadnim turistima.
National Geographic Travel je također prepoznao Sarajevo kao popularnu turističku destinaciju 2017. godine (National Geographic Travel, 2017). Ono što je BiH učinila s turističkom industrijom ključni je primjer kako obrazovni i informativni turizam može dovesti do većeg razumijevanja same države (Tadlock, 2019).
U BiH, a posebno u Sarajevu, muzeji, spomenici i obilasci važni su za edukaciju kako lokalnog stanovništva tako i posjetitelja. Još uvijek suočavanje s ratnim iskustvima može učiniti takve podsjetnike teškima za lokalno stanovništvo koje je spremno krenuti dalje, ali važno je sačuvati ova tragična sjećanja na ono što je učinjeno.
Iako mračni turizam ima reputaciju da prednost daje profitu nad istinskim obrazovanjem i sjećanjem, ova mjesta također pomažu ispuniti želju turista i lokalnog stanovništva da uče o prošlosti i bore se protiv poricanja genocida i ratnih zločina koji i dalje dijele zemlju.
Ture kao što su War Scars i New Times Walking Tour i War Tunnel Tour vode lokalci koji su direktno iskusili ratnu historiju – od odrastanja u Sarajevu tokom rata do toga da su bili policajci koji su pomagali u dopremanju zaliha u grad pod opsadom. Oni ponovno proživljavaju rat svaki dan na ovim turnejama, prepričavajući svoje priče. No, iskazuju i patriotizam i ponos zbog uloge koju su odigrali u odbrani.
Turizam može igrati ključnu ulogu u pomaganju poslijeratnog oporavka u BiH, gdje je stopa nezaposlenosti mladih nedavno dosegla 57,5 posto (Menteth Wheelwright & Vujinovic, 2021). Mračni turizam je profitabilna industrija, a BiH može imati finansijsku korist od turista željnih saznanja o ratu.
Danas sve više pojedinaca putuje kako bi stekli znanje, a Stacey u članku “Mračni turizam: Edukacija ili Eksploatacija” navodi da ,,obrazovna misija mračnih turističkih lokacija postaje sve važniji aspekt njihova postojanja“, budući da pruža potrebnu platformu ,,za podučavanje o nedjelima koja su počinjena“. Vjerojatno je još važnije da se Evropljani podsjećaju da su zločini počinjeni na njihovom kontinentu te da je bez dosljednog obrazovanja i sjećanja teško isključiti mogućnost da bi se takvi zločini jednog dana mogli ponoviti.
Jasmin, koji radi u Muzeju zločina protiv čovječnosti i genocida, kaže da je mračni turizam ,,jako važan“ za obrazovanje, jer Bosanci ,,ne mogu pobjeći od stvarnosti“. Dalje napominje da su različiti muzeji i iskustva koja su dostupna turistima korisna za „učenje historije Bosne i Hercegovine“ te da je „ključno nastaviti razvijati muzeje koji govore o ratnom iskustvu kao načinu da se nastavi dijalog za pomirenje.“
U razgovoru s turistima o njihovim iskustvima u BiH, vide se prednosti mračnog turizma za podizanje globalne svijesti i razumijevanja. Turisti napuštaju zemlju bolje informisani o zločinima koji su se ondje dogodili i nose to znanje sa sobom u svoje domovine, gdje će te priče podijeliti s drugima, informišući ih na taj način o tim događajima i možda ih inspirirajući da jednog dana i posjete ta mjesta.
Iz navedenog se može zaključiti da bi BiH trebala prihvatiti ekonomske i obrazovne prednosti koje mračni turizam nudi. Nema sumnje da je potencijal zemlje za turizam povezan sa stvarima kao što su priroda, planinarenje i skijanje također nedovoljno razvijen te bi ga također trebalo promovisati, ali bi trebao ići ruku pod ruku s mračnim turizmom kako bi se osigurali maksimalni prihodi od turizma za naciju. Nadalje, treba naglasiti da je mračni turizam ovdje u BiH ključan za ustrajnu edukaciju i podizanje svijesti, kako među lokalnom omladinom tako i među ljudima iz drugih zemalja. Omogućio je onima koji su patili iz prve ruke da ispričaju svoje priče svijetu, istovremeno stvarajući radna mjesta u zemlji s visokom stopom nezaposlenosti. Također, pruža mjesto za sjećanje i razmišljanje za one koji su izgubili voljene, kao i prostor za one koji žele saznati više o događajima iz prošlosti. To je ključno za sprečavanje budućih sukoba i promicanje mirnog suživota.
