Nova generacija demokratije i međureligijski dijalog – odgovor na nasilni ekstremizam

Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) učestvovao je 2. februara 2016. godine na međunarodnom forumu “Nova generacija demokratije i međureligijski dijalog – odgovor na nasilni ekstremizam” u Bošnjačkom institute u Sarajevu. Domaćin foruma bila je Fondacija društva zajedničkih vrijednosti – neprofitna organizacija čija je misija da promoviše koncept zajedničkog društva kako u Bosni i Hercegovini tako i širom svijeta. Forum se bavio pitanjima nasilnog ekstremizma u doba globalizacije, vrijednostima međureligijskog dijaloga u smanjivanju nasilnog terorizma i radikalizacije religije te pozitivne uloge koju religija može imati u kreiranju inkluzivnog, tolerantnog i pluralističkog društva.

Kako bi objasnila blizak odnos religije i politike, sa fokusom na kompatibilnost i konflikt između Islama i zapadnih liberalnih demokratija, Fondacija je pozvala doktora Ismaila Serageldina, bivšeg potpredsjednika Svjetske Banke i trenutnog direktora biblioteke Aleksandria, gospodina Kjell Magne Bondevika, bivšeg premijera Norveške i osnivača i predsjednika Centra za ljudska prava iz Osla, te doktora Hilmu Neimarliju, profesora na Fakultetu Islamskih nauka u Sarajevu i člana upravnog odbora Bošnjačkog instituta. Panel je moderirao osnivač Fondacije, doktor Zlatko Lagumdžija.

Panelisti su govorili o istorijskim lekcijama religijskih konflikata, ali i perioda mira u Evropi i na Bliskom istoku, te praksi i ulozi međureligijskog dijaloga u smanjenju religijskog ekstremizma. Pozivajući se na svoje analize, naglasili su načine na koje kreatori politika mogu uzdići međureligijski dijalog do nivoa instrumenta za rješavanje budućih konflikata i izgradnju mira, kako u Bosni i Hercegovini tako i u svijetu.

Osvrćući se na istorijske primjere tolerancije u Islamu, doprinose šerijatskog prava modernoj jurisprudenciji i islamska načela slobodnog izražavanja, doktor Serageldin je izrazio shvatanje da je Islam organski demokratičan i da muslimani žive u koegzistenciji sa drugim religijama kroz istoriju, te tako opovrgao sve popularnija pogrešna tumačenja da je Islam anatema zapadnim liberalnim demokratijama.

Doktor Serageldin rekao je publici kako je jedno od osnovnih načela Islama sloboda vjerovanja, a da je vjerovati ili ne vjerovati privatna stvar između individue i Boga. Prema Kur’an-u, objašnjava doktor Serageldin, muslimane se ohrabruje da koegzistiraju sa drugim vjerskim grupama i da održavaju mir i dobrosusjedske odnose. Uzimajući u obzir ovo pravilo, Islamski ekstremisti, koji propovjedaju i upražnjavaju nasilje protiv tzv. nevjernika, iskazuju netrpeljivost i šovinizam, a ne islamske principe.

Da bi pojasnio pogrešna shvatanja vezana za strogost šerijatskog prava, doktor Serageldin se osvrnuo na vladavinu Umar ibn Al-Khattab-a (634-644 po Hristu), jednog od najsnažnijih i najuticajnijih muslimanskih kalifa u istoriji, koji je, zahvaljujući svojoj pravnoj ekspertizi te pobožnoj i pravednoj naravi, zaradio naziv Al-Farooq (onaj koji razlikuje ispravno od pogrešnog). Tokom njegovine vladavine imperija se proširila, te su Muslimani, Hrišćani i Jevreji živjeli u harmoniji, gdje je svako bio tretiran jednako, uživajući socijalnu zaštitu prema muslimanskom kodu.

Citirajući “Umarov sporazum”, jedan od najnaprednijih ugovora u pravnoj istoriji, koji je garantovao vjerskim manjinama slobodu izražavanja vjerskih ubjeđenja i sigurnost u muslimanski dominiranom društvu, doktor Serageldin je naglasio odgovornost modernih mulismanskih lidera u izbjegavanju rigoroznih interpretacija šerijatskog prava i potrebe da se islamski principi oblikuju prema trenutnim kontekstima.

Sloboda izražavanja je prva od sloboda u ljudskom postojanju jer ona garantuje sve ostale slobode, tvrdi doktor Serageldin. Na ovu temu on je podjelio svoje mišljenje vezano za stripove Charlie Hebdo i kontraverzu koja ih okružuje, te tragični ishod događaja kao posljedicu istih. Iako je osudio terorističke napade protiv satiričnog magazina, bio je razočaran reakcijom zapadnih medija i većine nemuslimanskih političkih lidera koji su, umjesto da osude magazin i okarakterišu ga kao magazin koji promoviše govor mržnje, odlučili pružiti podršku njihovim publikacijama pozivajući se na slobodu govora.

Doktor Serageldin upitao je publiku da li bi, po njihovom mišljenju, reakcija bila ista da su u pitanju rasističke ili antisemitske publikacije. Podrška magazinu privukla je više pažnje nego što je potrebno i učvrstila poziciju islamskih ekstremista koji su njihove publikacije mogli predstaviti kao napad na Islam.

Iako cenzura nije odgovor, kaže doktor Serageldin, takve publikacije, kao oblik govora mržnje, trebale bi izazvati društveno odbijanje. Demokratske vlade u zemljama sa muslimanskim manjinskim grupama ne smiju favorizirati jednu religijsku grupu ispred druge ukoliko žele graditi istinsko pluralističko društvo koje cijeni vjerovanja, običaje i prakse svih svojih članova.

Pomjerajući se iz prošlosti ka budućnosti, gospodin Bondevik opisao je okvir za kvalitetno demokratsko upravljanje u 21. vijeku. Zasnovano na univerzalnom principu ljudskog dostojanstva i utvrđenih kodova ljudskih prava, gospodin Bondevik zacrtao je konture za “Novu generaciju demokratije”, vrstu političke organizacije karakterizovanu slobodnim i fer izborima i podjelom vlasti, te inkluzivnim ideologijama koje prevazilaze razlike i donose socijalnu koheziju i virtuozno liderstvo. Naglasio je važnost ovih principa u sučeljavanju sa nasilnim ekstremizmom, posebice uzimajući u obzir pad demokratskih standarda u svijetu u proteklih deset godina. Kako proces globalizacije sve više povezuje, prenosi i miješa ljudske zajednice i kreira pluralistička društva, imperativno je promovisati autentičnu demokratsku vladavinu i otvorena društva u kojima se vodi konstantni javni dijalog, posebice između manjinskih i većinskih grupa, jer je to lakmus test za legitimne demokratije, objasnio je Bondevik.

Tvrdeći da je primarni izvor nasilnog ekstremizma isključivanje iz društva, gospodin Bondevik je naglasio da je od iznimne važnosti za državu da kultiviše inkluzivna društva da bi kreirali osjećaj pripadnosti i jedinstva i tako spriječili ekstremizam. Političke i duhovne vođe koristile su religiju kroz istoriju da prikriju vlastite interese, iskorištavajući socijalne razlike te manipulišući skrivenim strahovima i strepnjama. Međureligijski dijalog, kako je gospodin Bondevik objasnio publici, je stoga osnovni alat za izgradnju otvorenih društava jer on otvara prostor da se izazovu radikalne interpretacije vjere i da se pokaže ljudima kako su mir, pravda i ljudsko dostojanstvo zajedničke vrijednosti svih religija.

Da bi kontekstualizirao izazov nasilnog ekstremizma, doktor Neimarlija je diskutovao o važnosti Sarajevske deklaracije iz 2015. godine, jedinstvenog apela političara, duhovnih i intelektualnih Bošnjačkih lidera protiv Islamskog ekstremizma u BiH i šire. Važnost deklaracije, prema doktoru Neimarliji, jeste ta što nasilni ekstremizam postavlja i kao lokalni i kao globalni fenomen čija se kompleksnost često pojednostavljuje, vodeći time do donošenja loših strategija za borbu protiv istog, te lošeg vođenja politike vezano za ovo pitanje.

Usvojena od strane preko četrdeset muslimanskih lidera u Bosni i Hercegovini, uključujući i Reis Ul Ulemu Husein efendiju Kavazovića, Deklaracija možda neće ponuditi konkretna rješenja za izazove vjerskog ekstremizma, ali pokazuje da se većina Bosanskih Muslimana protive radikalnom islamu. Deklaracija također postavlja osnove za inkluzivan Islam zasnovan na principima slobode, mira i zajedničke egzistencije, kazao je doktor Neimarlija.

Nakon predavanja panelisti su odgovorili na pitanja vezana za stagnaciju naučnih istraživanja i tehnološkog napretka te kulturnih inovacija u modernom Muslimanskom svijetu, kao i ulogu edukacije u smanjenju radikalnog ekstremizma i odnos neoliberalnog kapitalizma i Islama.

Kao zaključak sesije, doktor Lagumdžija je upozorio publiku na činjenicu da ne postoji plan B za međureligijski dijalog. Ukoliko žrtvujemo naše kolektivne ljudske interese za sebične interese pojedinaca, onda nema šanse za koegzistenciju, kohabitaciju i kooperaciju u i između zajednica. Podsjetio je sve u publici da imamo sredstva, znanje i strast da se nosimo sa kritičnim izazovima nasilnog ekstremizma, ali da će bez međureligijskog dijaloga, naši napori biti uzaludni.